Dogovor o Siriji ili samo mali pomak?
“To u svakom slučaju još nije veliki pomak, ali otvara vrata za rješenje“, napisao je oprezno na svojoj Fejsbuk-stranici Konstantin Kosačov, predsjednik Odbora za spoljnu politiku ruske Dume. Razvoj u rusko-američkim odnosima on ocjenjuje kao događaj “na koji se dugo čekalo“ i koji bi mogao da dovede do povratka “realne saradnje“ u rješavanju sirijskog sukoba. Drugim riječima: povratak u političku svakodnevicu.
Ovakvi prijateljski signali u smjeru Vašingtona su posljednjih godina bili rijetkost. Umjereni optimizam Kosačova bazira se na dogovoru koji je američki ministar spoljnih poslova DŽohn Keri postigao krajem prošle nedjelje nakon susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i dvanaestočasovnog razgovora sa svojim kolegom Sergejom Lavrovim. U centru pažnje razgovora bilo je sprovođenje sporazuma o primirju u Siriji koji su Moskva i Vašington dogovorili još u februaru ove godine i koji se neprestno krši. Upravo sprovođenje tog sporazuma je ključna osnova za trajno političko rješenje u Siriji.
Obije strane dogovorile su da detalje pregovora ne iznose u javnost kako ne bi ugrozili njegovu implementaciju. Ipak, “Vašington post“ piše o tomu kako je dogovorena saradnja na vrlo osjetljivom području razmjene informacija tajnih službi. SAD bi Rusiju trebalo da na terenu pojačano snabdjevaju informacijama važnim u borbi protiv terorizma. Zauzvrat, Vašington od Moskve traži da se uzdrži od vazdušnih napada na one snage koje podržavaju primirje, te da to isto zatraži i od svog partnera, sirijskog predsjednika Bašara al Asada.
Najvažniji dio dogovora između Moskve i Vašingtona odnosi se na zajedničku borbu protiv pripadnika terorističke grupe Al Nusra, neke vrste ekspoziture Al Kaide u Siriji. Najveći problem u tome moglo bi da predstavlja pitanje kako jasno razlikovati borce Al Nusre od ostalih frakcija u sirijskom sukobu, naročito onih koje SAD smatra “umjerenim“. Upravo oko učestalih napada ruskih aviona na pripadnike te “umjerene opozicije“ se do sada razvijala najžešća polemika između Moskve i Vašingtona što, je bila i najveća prepreka dubljoj saradnji. “Vašington je očigledno dobio neke garancije ruskih partnera“, ocenjuje za Dojče Vele Andrej Kortunov, direktor ruskog trusta mozgova Savjet za međunarodnu politiku.
Kortunov ipak odbija da govori o “značajnim pomacima“ u rješavanju situacije u Siriji. “Ono na šta Vašington sada pristaje, Moskva već odavno traži, tako da se ne može baš govoriti o nekakvoj senzaciji. Mislim da pomaci u Vašingtonu imaju više veze s predstojećim predsjedničkim izborima u SAD“, smatra Kortunov.
Ali uspjeh dogovora oko Sirije zavisi i od drugih činilaca u regionu, poput Turske, Saudijske Arabije i Irana. I u Vašingtonu su stručnjaci manje-više skeptični. “Mislim da se Rusima ne može pretjerano vjerovati“, kaže Stiven Blenk iz vašingtonskog trusta mozgova Savjet za američku spoljnu politiku. On prije svega smatra da Vašington nema jasnu strategiju za Siriju i da je Moskva ta koja diktira tempo. Stavovi dvojice stručnjaka pokazatelj su dubokog nepovjerenja koje se nakupilo u odnosima između dvije super-sile.