Turskoj prijete novi nemiri

Kako kažu, posljedice neuspjelog državnog udara bi mogle da budu dugoročne za tursku spoljnu politiku i region, ali ne isključuju ni mogućnost građanskih nereda u toj zemlji.

Direktor Istraživačkog programa za Tursku na vašingtonskom Institutu za bliskoistočnu politiku Soner Čagaptaj upozorio je na, kako je naveo, ekstremno zabrinjavajuću mogućnost da propali udar u Turskoj preraste u građanske nerede u zemlji.

Čagaptaj je u opširnom intervjuu američkom portalu "Sajfer brif" ukazao da je ovaj puč potpuno drugačiji od svega do sada viđenog u turskoj vojsci, da je vojska ovog puta bila podjeljena i da u njemu nisu učestvovali najviši vojni ešaloni.

"Druga neobičnost leži u tome da turska vojka u prošlim vojnim udarima nikada nije pucala na svoj narod. To se prije nekoliko dana dogodilo, a to će imati dugoročni negativan uticaj po njihov položaj u društvu", naveo je Čagaptaj.

Ističe da je teško sa sigurnošću reći ko se krije iza udara, ali da je svakako riječ o grupi ljudi unutar vojske koja, prema njegovim riječima, i nije baš tako mala.

Čagaptaj smatra da, nakon optužbi da Gulen stoji iza ovog puča, postoji velika šansa da tursko-američka vojna saradnja zbog toga dođe u opasnost, uključujući američki pristup vazdušnoj bazi Indžirlik i drugim bazama na jugu Turske.

Za Čagaptaja je ono što se događa nakon propalog puča u Turskoj "jako zabrinjavajuće" jer, kako kaže, snage koje je Erdogan izveo na ulice da spriječe puč nisu snage liberalizma i demokratije, to nisu čak ni uobičajeni konzervativne pristaše vladajućeg AKP-a. Čini se, kaže, da su to islamisti, čak i džihadisti, i oni su okupirali ulice.

Erdoganov poziv građanima da izađu na ulice i odbrane demokratiju bila je, prema njegovim riječima, religijska mobilizacija kakva nije viđena u Turskoj od kraja Osmanskog carstva - već 100 godina.

"Poziv na obranu Erdogana nije bio poziv na obranu demokratije, to je bio poziv da se on politički podrži iz religijske obaveze. Ta je mobilizacija na ulice izvela islamiste i džihadiste, koji i dalje ostaju na ulicama, još se nisu vratili svojim kućama", naveo je Čagaptaj i istakao da se u turskoj iz dana u dan nastavljaju okupljanja i upućuju se brojni pozivi na molitvu, čime se odbrana Erdogana pretvorila u političko-religijsku obavezu.

Za njega je to, kaže, najdramatičniji aspekt propalog puča, to je ozbiljnije čak i od samog puča - stvoren je religijsko-politički pokret na ulicama.

"Taj pokret dobija na snazi jer ga Erdogan hrani. Pitanje je što slijedi.Erdogan bi mogao iskoristiti taj pokret da ukloni zadnje elemente otpora u zemlji, ili bi mogao pokrenuti vanredne izbore, na kojima bi AKP dobija potpunu većinu, koja bi pak stranci omogućila da mijenja ustav te da Erdoganu kao predsjedniku da sva izvršna ovlašćenja koja on priželjkuje.

Ako se to dogodi, i Erdogan postane šef države, vlade i AKP-a, onda će postati najmoćniji čovek u Turskoj od uvođenja višestranačke demokratije 1950. naveo je Čagataj ne isključujući mogućnost da se u Turskoj napravi nešto što do sada nije zabilježeno cijelo jedno stoljeće - pretvoriti religijski anti-puč koji i dalje traje na ulicama u islamističku kontrarevoluciju.

Upitan šta to znači za one koji nisu islamisti, Čagataj kaže:

"Svi oni koji nisu islamisti ili džihadisti su zabrinuti i ne izlaze iz domova. Šokirani su razvojem događaja. Trebaće vremena prije nego što opozicija organizuje svoje redove i izađe na ulice. Kad se to dogodi, čekaju nas novi nemiri. Već su zabilježeni slučajevi zlostavljanja građana koji ne podržavaju Erdogana od islamista".

Predsjednik Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije u Istanbulu Sinan Ugen kaže da neuspješni puč može imati iste posljedice kao i uspješni.

Značajne turbulencije, kaže, očekuju se u odnosima Turske sa SAD tim prije što su turske vlasti pokušaj puča povezale sa Fetulahom Gulenom, imamom koji od 1999, ali ima značajne pratioce u Turskoj. Gulen je prethodno optužen za stvaranje "paralelnih državnih struktura", prvenstveno u policiji, sudstvu i vojsci.

Podsjeća da su nedavno turske vlasti proglasile Gulenov pokret terorističkom organizacijom - etiketa koja je dobili novo značenje nakon neuspjelog udara.

Međutim, uprkos rastućim dokazima koji se tiču Gulena i njegovih pratilaca, utisak je u Ankari da je SAD do sada odbijao obuzdati aktivnosti njegove mreže, koja uključuje mnogobrojne škole i organizacije civilnog društva, naveo je Ugen u autorskom tekstu za portal Aldžazira Balkans.

Pokušaj udara, istakao je, donio je tako novu hitnost i potrebu da dvije članice NATO-a riješe ovaj važan spor. Neuspjeh da se nađe zajednički stav nakon ovih promjenjenih okolnosti oslabiće napredak u saradnji na mnogim nivoima.

Za Tursku je, smatra Ugen, najveća nagrada bi bila posvećenost EU da ukine restrikcije viznog režima za turske građane koji putuju u zemlje šengenske zone, što je trebalo stupiti na snagu u junu. Umesto toga, liberalizacija viznog režima odgođena je za oktobar, zbog čega je Turska odbila ispuniti nekoliko preostalih uslova.

U srži ovog diplomatskog zastoja je zahtjev EU-a da Turska izmjeni svoje antiterorističke zakone i osigura da oni budu bliži standardima Evropskog suda za ljudska prava. Cilj je da se primjena zakona ograniči na prave terorističke slučajeve i spriječi da se oni koriste kao alat za ograničavanje slobode izražavanja.

Međutim, navodi Ugen, u atmosferi nakon udara to će smanjiti volju vlasti da izmjeni svoj antiteroristički okvir.

Kao rezultat toga, moguća je diplomatska kriza do oktobra, s Turskom koja će tvrditi da EU nije poštovala svoje obaveze. Cijeli izbjeglički paket, prema kojem bi Turska nastavila da bude domaćin više od 2,8 miliona sirijskih izbjeglica, mogao bi biti ugrožen, a posljedica bi bila da se nastavi priliv tražioca azila.

Kao posljednje, Ugen navodi i da će neuspješni udari imati posljedice na Turski doprinos regionalnoj bezbjednosti.

Turska vojska će sada, prema njegovim riječima, proći kroz bolni proces čišćenja Gulenovih elemenata i kohezija vojske će biti neizbežno ugrožena u vremenu kada njene oružane snage igraju ključnu ulogu u naporima borbe protiv kurdskih separatista i terorizma ID-a te u jačanju graničnih kontrola, što je pomoglo da se spriječi ulazak stranih boraca na teritorije u Siriji koje kontroliše ID.