latinica  ћирилица
20/07/2016 |  19:02 | Autor: Dojče vele

Tramp laže - gore od drugih?

Nominacija Donalda Trampa za predsjedničkog kandidata Republikanske stranke jedna je od tema komentara u njemačkoj dnevnoj štampi. Evo izvoda iz karakterističnih tekstova o tome.
Donald Tramp - Foto: AP
Donald TrampFoto: AP

Rijetko kada je na jednom kongresu u SAD istina tako brutalno gažena kao na sastanku republikanaca u Klivlendu“, siguran je dnevnik Špigel onlajn: “Јedan za drugim su se ređali govornici u Kviken lons areni tako nazvanoj po jednoj firmi osumnjičenoj za prevaru, i govorili o bizarnom svijetu fantazije u kome se Amerika nalazi na ivici ponora, Hilari Klinton je ubica, a Donald Tramp je častan biznismen/vinar. Što su laži bile bestidnije, odobravanje delegata je bilo glasnije. Sigurno je da američke predizborne kampanje nisu parade činjenica. Takozvani spin-doktori manipulišu medijima, stranački kongresi imaju informativno-reklamni karakter, TV-spotovi su često sredstvo za blaćenje određenih ličnosti. Јoš 2005. je komičar Stiven Kolbert izmislio riječ truthiness za poluistine DŽordža Buša mlađeg.

List Frankfurter algemajne cajtung smatra da je “Ono što se dešavalo do Trampove nominacije u Klivlendu, najneobičnija predizborna kampanja u američkoj istoriji. U 20 televizijskikh debata i nebrojenim drugim prilikama, Tramp je svihe konkurente ismijavao, vrijeđao, verbalno gazio. Ništa ne može da mu našteti. Važi kao nezavisan, kao čovjek koji gaji pravednu srždbu protiv onih u Vašingtonu, kao neko ko će konačno raščistiti situaciju, kao jak političar.“

“Trampu nisu potrebni klasični mediji, ali mnogima je drago što on postoji jer – donosi gledanost i čitanost. Јoš nijedan kandidat nije bio ovoliko prisutan; svakog dana je bez prekida na televiziji, pri čemu mu rijetko kada postavljaju kritička pitanja. Istina je ostala ko zna gdje. Tramp razbija intervju u klasičnoj formi, i jednostavno samo ponavlja ono što hoće, čak i kada to nije tačno. Јoš nikada američki mediji nisu toliko iskaza podvrgli tolikim provjerama, ali to uopšte nije bilo važno. Podržavali su ga uglavnom bijelci – pripadnici srednjeg sloja, a on je stalno širio krug svojih simpatizera“, piše Frankfurter algemajne cajtung.

Dnevnik Zidojče cajtung prenosi da je Tramp iskoristio “posljednje nasilje između bijelaca i crnaca da bi Klintonovu i predsjedika Baraka Obamu optužio da su slabe vođe, da bi implicitno pojačao strah bijelaca od crnačkih kriminalaca i da bi sebe predstavio kao kandidata za red i bezbjednost. Ni u jednom od svojih govora Tramp nije izjavio kako će, pa ni da će, riješiti problem dubokog jaza između bogatih i siromašnih u SAD. Time se on razlikuje čak i od jadnog tako spornog Republikanca kakav je bio DŽordž Buš mlađi, koji je u svojoj predizbornoj kampanji makar govorio da želi da bude predsjednik svih Amerikanaca. On je miljama udaljen od Obaminih stalnih apela za pomirenje društva.“