RTRS na "Balkanskoj migrantskoj ruti"- Prihvatni centar Subotica (FOTO)
Većinu smještenih čine muškarci različite starosne dobi, dok žene i djeca čine do dvadeset odsto ukupne populacije koja se trenutno nalazi u ovoj vrsti kolektivnog centra.
Nikola Popov, službenik Komesarijata za izbjeglice Srbije ističe da ovaj smještaj spada u kategoriju kampova otvorenog tipa, kao i da je migrantima pružena potpuna sloboda kretanja.
- Kamp je trenutno polovičino popunjen, dok jedni migranti pristižu, drugi ga napuštaju i nastavljaju dalje, kaže Popov.
Ekipa RTRS-a posjetila je poseban dio kampa namijenjen za edukaciju djece "Dječiji kutak".
Psiholog Tamara Milenković iz novosadske Ekumenske humanitarne organizacije ističe da je u jednom trenutku u kampu boravilo dvadesetoro djece, ali se taj broj vremenom smanjio.
- S djecom razgovaram na različite načine, koristimo usluge prevodioca ili pričamo na engleskom jeziku. Djeca kao djeca, u prvom planu im je igra, kaže ona.
Zbog dinamičnog protoka migranata koji dolaze i odlaze nerijetko se u kampu dešavaju zdravstveni problemi. I pored toga što je u centru osigurana zdravstvena zaštita, infekcija su nezaobilazna pojava.
Migranti u prvi mah teško pristaju na razgovor pred kamerom ali kako posjeta odmiče sve slobodnije prilaze sa željom da podijele svoje iskustvo, životnu priču i teškoće. Namjera im je,kažu, da se domognu zemalja Evropske unije.
Svi do jednog imaju isti cilj, doći do Njemačke. Zadnja prepreka na tom putu im je, kažu, Mađarska, koja po njihovim riječima trenutno propušta samo žene i djecu, do petnaest osoba dnevno.
Nekolicina migranata iz subotičkog kampa više puta je pokušala da pređe mađarsku granicu, bezuspješno, isto toliko puta su bili vraćeni.Poručuju da ne odustaju - za tri dana idem opet, pa šta bude, ističe jedan od njih.
Petnaestogodišnji Afar iz Pakistana u razgovoru sa novinarima RTRS-a ističe da putuje sam, roditelje je, dodaje, ostavio u Pakistanu. Na pitanje zašto je odlučio da napusti svoju zemlju, kaže da želi bolji život za sebe u Evropi.
- Imam prijatelje u Njemačkoj. Rekli su mi da dođem, tamo mogu da se obrazujem, da postanem neko, dodaje Afar na tečnom engleskom jeziku.
-Sad sam ovdje, ali idem dalje. Iako mi je sve ovdje čudno, i kultura, i hrana, sviđa mi se ova zemlja, ljudi su dobri prema nama - zaključuje na kraju priče ovaj petnaestogodišnjak.
Osoblje subotičkog kampa i nekolicina volontera iz humanitarnih organizacija na dnevnom nivou obezbjeđuju migrantima potrepštine za ličnu higijenu, obroke, kao i svakodnevnu zdravstvenu zaštitu.
