Kako Mašović rukovodi Institutom za nestale - prije podne član, popodne predsjednik (VIDEO)
Јoš od formiranja Instituta za nestale. Od zajedničke nam institucije, Institut je postao društvo jednog lica - vječnog direktora Amora Mašovića.
Umjesto konsenzusa kao zakonske obaveze u odlučivanju tročlanog Kolegijuma, Mašović samostalno, ili u dogovoru sa hrvatskim članom kolegijuma Markom Јurišićem, odlučuje - o prioritetima u iskopavanju potencijalnih grobnica, o stopiranju nezavršenih ekshumacija, o sumnjivom trošenju budžeta.... i tako punih osam godina – prvo u redovnom mandatu. Potom u tehničkom! Dokaza napretek, a suosnivači i kontrolori ćute!
I Naom Čomski, američki disident koji je izučavao strategiju manipulacije ljudima imao bi šta da nauči od Amora Mašovića.
Kada je stopirao ekshumaciju u tuzlanskom naselju Kozlovac u kojem već dva mjeseca ljudske kosti na gradilištu lome mašine i gaze životinje i ljudi, činilo se da je Mašović na svoja sabrana djela stavio tačku.
Nažalost, demanti nam je brzo stigao! I ne samo jedan! Sredinom avgusta za potrebe Savjeta ministara BiH zbrajao je Mašović milione maraka koji su mu na raspolaganju! Za posljednjih pet godina sabrao je malo više od 10 miliona maraka!
No, bolji poznavaoci matematičkih operacija, koji ne sjede u Mašovićevom kabinetu, izbrojali su čak 16 miliona.
Prevara u pokušaju – reklo bi se, za koju vječiti direktor ne daje obrazloženje ni osnivaču ni novinarima! I novce troši po vlastitoj želji.
Primjer drugi: Amor Mašović – do podne član Kolegijuma direktora, poslije podne predsjedavajući!
U dva dopisa upućena našoj medijskoj kući u kojima traži na ustupanje video materijala sa lokaliteta Vučilovac, vječni direktor je dokazao da nije samo loš matematičar. Ne zna ni da li je član Kolegijuma ili predsjedavajući.
Sličan primjer bilježili smo i ranije. Za isti dan Kolegijum izdaje dva akta. Јedan kao predsjedavajući potpisuje Mašović. Drugi njegova vjerna sjenka - Marko Јurišić. A predsjedavanje, gle čuda – pripadalo je srpskom članu.
I nisu obične prepiske u pitanju, već pravilnici o finansijskom poslovanju, o kojima se, bar ako je suditi prema dostupnom dnevnom redu – na sjednici nije ni raspravljalo.
Primjera mešetarenja ljudskim kostima, dokumentima i novcima u Institutu je zaista mnogo – no time se bavi samo srpski član Koelgijuma.
Nisu reagovali u Savjetu ministara na naše pozive. Drugi osnivač – ICMP – odavno je čini se od svog nakaradnog “remek-djela” digao ruke. Zdušno se trudi da svu krivicu prebaci upravo na, slučajno ili namjerno, nezainteresovani Savjet ministara: "Mi smo još 2012. godine pokrenuli jednu akciju sa kojom smo išli prema Savjetu ministara kada smo predložili čitav niz stvari koje bi unaprijedile rad Instituta za nestale i čime bi se u izvjesnoj mjeri nadležnsoti prenijele na Savjet ministara."
I opet ništa! Savjet ministara i gluv i nijem! A porodice nestalih u očaju! Traže da se stane na put Mašovićevoj samovolji i Institut vrati u zakonske okvire. U suprotnom će kažu, pokrenuti inicijativu da se proces traženja nestalih vrati na entitetski nivo.
Tuzlanski Kozlovac, Sarajevska deponija, Alipašino polje ili most, Kazani, Јama Radača ....i još više od 140 zahtjeva za otpočinjanjem ili nastavkom ekshumacija – mjesecima ili godinama sklonjeni u bh Tužilaštvu.
Čekaju Amorovo ili odobrenje nekog drugog sarajevskog Mašovića.
Za to vrijeme ljudske kosti prekrivaju kuće, zgrade, vjerski objekti, elektro – vodovi....
Ima li kraja !?