Svjedočenja o ranjavanju Nasera Orića
Efendić je u Sudu BiH rekao da je sa dvadesetak mještana iz zaseoka Kula u Gornjim Potočarima, većinom članova familije, bio član neorganizovane formacije koja je noć uoči napada na Zalazje, stigla u selo Likare, a kada je svanulo, u Staro Zalazje.
"Komandir nam je bio Meša Efendić, koji nas je dan ranije pozvao i rekao da ćemo rano ujutro ići u Zalazje jer se odatle granatira i ubijaju civili. Kada smo došli u Staro Zalazje locirali smo se na ivici šume, odakle sam vidio kuće u kojim su bili srpski vojnici", rekao je Efendić.
Kada je akcija počela, potvrdio je da su Srbi pružali jak i žestok otpor, te da se jako uplašio i sakrio iza jednog drveta.
"Bio sam mlad, imao sam 20 godina i nisam imao nikakvo vojničko iskustvo. Satima sam bio zakovan za to drvo, a imao sam osjećaj da me neko primijetio i da puca baš u to drvo. Nije bilo nikakve šanse da mi probijemo tu liniju, a kamoli da uđemo u selo", svjedočio je Efendić.
Orića, kojeg je prije rata znao iz viđenja, vidio je tek oko 13.00 časova, kada mu je rođak Mehmed rekao da je ranjen. Efendić je rekao da ne zna gdje je i kako Orić ranjen.
"Vidio sam da ga vode ranjenog, lijeva noga mu je bila teže, a desna lakše ranjena. Iskoristio sam tu situaciju da pobjegnem odatle i pomogao da se Naser evakuiše prema Likarima. On se teško kretao, a iz Likara smo došli u selo Pećište gdje je čekalo vozilo `kedi`. Nasera smo smjestili na prednje sjedište, a iza smo ubacili Fehima Salihovića, koji je poginuo. Naser je odvezen u improvizovanu ambulantu u Potočarima", rekao je Efendić.
Svjedok je rekao da je čuo da su "neke grupe, jedinice iz Srebrenice, sa druge strane išle prema Zalazju", ali da nije čuo i znao za zarobljavanje Srba i za postojanje grobnice sa srpskim žrtvama u tom mjestu.
Objasnio je da je kao policajac u Srebrenici tokom 1993. godine sa pripadnicima Unprofora često obilazio mjesta oko Srebrenice, a "da je postojala grobnica, međunarodna zajednica bi sigurno reagovala".
Drugi svjedok, medicinski tehničar Suljo Čakanović, rekao je da je Mehmed Efendić uveo u improvizovanu ambulantu u Donjim Potočarima ranjenog Nasera Orića iza 14.00 časova.
"Ušao je pridržavajući se za Efendića skakućući na jednoj nozi. Imao je povrede od gelera bombe u obje noge, a lijeva noga mu je bila više povrijeđena. Bio je blijed, iscrpljen i umoran. Bio je i uplakan, rekao je da ne plače zbog povreda, nego zato što je poginuo Fehim Salihović", naveo je Čakanović.
On je objasnio da Orić nije bio životno ugrožen, ali da je imao jake bolove u predjelu testisa i stomaka. Sanirao mu je povrede u okviru svojih mogućnosti i, kako je rekao, priključio mu posljednju infuziju koju je imao kako bi mu ublažio bolove.
Čakanović je rekao da je u toj ambulanti Orić ostao do 19.00 do 20.00 časova, kada je prestalo granatiranje.
"Odveo ga je jedan momak. Nije htio da ga nose, odskakutao je na jednoj nozi", izjavio je Čakanović, koji je potvrdio da se sve to dešavalo u toku napada na Zalazje.
Orić i Muhić optuženi su da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.
Suđenje će biti nastavljeno 24. januara.
Izvor: SRNA