Priča o Slobodanu Markoviću ili kako snažna volja pomjera granice (VIDEO)
Dvadesetšestogodišnji Slobodan Marković, profesor srpskog jezika i književnosti, odnedavno radi u struci i već je omiljen među učenicima. Zavirili smo u dnevnik, i uvjerili se da razlog profesorove popularnosti nije olako davanje dobrih ocjena.
Učenici kažu da je na njegovim časovima opuštena atmosfera, da se šale, smiju, navodi ih da sami ispravljaju svoje greške.
-Јa njih razumijem i tu njihovu nedisciplinu i to što ne vole školu i ne vole da uče. Јa to isto ništa nisam volio kad sam bio u njihovim godinama, priča profesor Slobodan.
- Stvarno težim tome da kad razgovaramo da ne bude samo suvo gradivo za ocjenu, nego da pokušam da ih nešto naučim iz života, dodaje profesor.
Po završetku fakulteta Slobodan upisuje drugi ciklus studija, ne očekujući zaposlenje. Ipak, uredno se prijavljivao na konkurse.
- Srijedom uzmeš oglase i čitaš i onda gdje bude -tu šalješ. Razmišljao sam čak da idem i u Kalinovik, negdje gdje je jako daleko, gdje nikog živog ne znam, priča nam Slobodan kako je tražio posao.
Do posla putuje taksijem, koji je Grad Banjaluka prilagodio za lica sa invaliditetom. Dio troškova pokriva i škola, koja trenutno nema riješen arhitektonski pristup, ali su kabinet za srpski jezik smjestili u prizemlju.
- Moram da zahvalim njima zato što su mi pomogli oko ovih tehničkih stvari. Od prvog dana potpuno miizlaze u susret, bez ikakve kočnice u svojim glavama, kaže Slobodan.
Stilovi pisanja – bila je tema ovog časa. Razlika između novinarskog teksta i književnog djela. Uči ih da je novinarstvo izvještavanje o radnji, događaju, činjenicama – bez poruke.
Danas pravimo izuzetak, baš kao što je i akter naše priče.
- Ako bilo ko od njih i bilo kad se nađe u bilo kakvom problemu, koji se u trenutku čini veći od njih samih, da u stvari to nije takoe i da čovjek u stvari sebi stvara i razrješava sve moguće vrste problema. Iz života se može izvući 100 odsto, poruka je mladog hrabrog profesora.
Da volja pomjera stijene. Ovakvi heroji današnjice podsjete nas, s vremena na vrijeme, da sve možemo postići.