Preminuo legendarni Toza Veselinović
Veselinović je ponikao u podmlatku novosadske Sloge, a za Vojvodinu je odigrao je 196 utakmica u šampionatu SFRЈ i postigao 126 golova, što predstavlja klupski rekord. Igrao je s velikim uspjehom i krilo, klasičnog veznog igrača i vođu napada.
Tokom odsluženja vojnog roka 1952. igrao je za Partizan i na 53 utakmice postigao 50 golova. Kad se vratio u Novi Sad i nastavio da igra za Vojvodinu, četiri puta (od čega triput uzastopno) je bio najbolji ligaški strijelac.
Kad je 1961. otišao iz Vojvodine, igrao je kao profesionalac u Italiji, Austriji i Belgiji. Prvo je nosio dres ekipe Sampdorije, zatim bečke FK Vijena, a iz Austrije je otišao za Belgiju gdje je jednu sezonu igrao za briselski Union Sen Giloa. Onda se opet vratio u Austriju gdje je u ekipi FK Austrija iz Celovca bio igrač i trener ove ekipe sve do 1969, kad je završio karijeru.
Uz šest utakmica za B selekciju (1954-1959) i 14 za mladu reprezentaciju, za koju je postigao rekordnih 20 golova, u 37 susreta nosio je dres najbolje selekcije i postigao 28 golova. Debitovao je 14. maja 1953. u prijateljskom susretu sa Belgijom (3:1) u Briselu, a posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 4. juna 1961. protiv Poljske u Beogradu.
Na olimpijskom turniru 1956. u Melburnu postigao je četiri gola na putu do srebra. Učestvovao je i na Svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj i u susretu protiv Francuske (3:2) postigao dva gola, prvi i pobjedonosni, a "plavi" su stigli do četvrtfinala.
U dresu reprezentacije odigrao je nekoliko utakmica koje su ostale zapamćene po njegovim izvanrednim igrama. Na utakmici protiv Velsa (3:1), koja je igrana 22. septembra 1954. u Kardifu, ušao je tek u drugom poluvremenu i postigao sva tri gola za Јugoslaviju. U susretu protiv Austrije (4:3) u jesen 1958. u Beču takođe je postigao tri pogotka.
Po prestanku s aktivnim igranjem, posvetio se trenerskom pozivu. Počeo je kao i tehnički referent Vojvodine i trener Proletera iz Zrenjanina, a nastavio u Kolumbiji gdje je vodio ekipu Santa Fe i nacionalni tim Kolumbije na olimpijskom turniru 1972.
Poslije neuspjeha reprezentacije Јugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Španiji, u septembru 1982. imenovan je za saveznog kapitena, ali se zbog neuspheha reprezentacije na prvenstvu Evrope povukao u julu 1984. i preuzeo turskog prvoligaša Fenerbahčea iz Istanbula, sa kojim je osvojio titule 1985. i 1989, a radio je i u Italiji i Grčkoj, u kojoj je 1998. kao kormilar Etnikosa završio trenersku karijeru.
Izvor: Agencije