Kovačević: Opoziciji treba vanredno stanje da bi zaustavila svoj pad
Kovačević se osvrnuo i na svoj nedavni tvit u kojem je nakon prošlosedmičnih događanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske napisao da se kao opozicija u Srpskoj ponaša "opozicija kojoj ne daju izbore, a ne koja se izbora boji kao đav'la".
– To što sam napisao se odnosi na to da se za proteste i vanparlamentarne metode inače odlučuju partije koje uživaju visoko povjerenje kod građana, ali vlast odbija da raspiše izbore kako bi osigurala svoj nelegitiman ostanak na vlasti. To ovdje nikako nije slučaj. Partije na vlasti su potpuno legitimisane na prošlogodišnjim lokalnim izborima na kojima su osvojile ubjedljivu pobjedu, a redovni parlamentarni izbori su već naredne godine. Opozicija se služi ovakvim metodama zato što se boji izbora, ali i zato što je svjesna da će ovih 30-ak poslanika, koliko trenutno ima, od naredne godine dugo pamtiti kao svoj najbolji rezultat.
U nedavnom intervjuu za Srpskakafe, Rajko Vasić je rekao da “SNSD nema kandidata koji sigurno može pobijediti“. Slažete li se sa njim?
- Iako uvažavam mišljenje gospodina Vasića, moram reći da se u ovom slučaju ne slažem sa njim. SNSD kao ubjedljivo najveća i najpopularnija politička stranka u Srpskoj ima sasvim dovoljno kvalitetnih ljudi, u svim generacijma, koji bi mogli i koji će biti odlični kandidati na narednim izborima. I koji će, najbitnije, pobijediti.
Kako gledate na prošlosedmične događaje u Parlamentu, blokadu od strane opozicije, ali i riješenje koje je izabrala vladajuća koalicija? Da li je policija bila neophodna?"
– Svoj utisak sam iznio na društvenim mrežama neposredno po izazivanju tog incidenta i napisao da je teško biti vlast u kontinuitetu, ali da je frustrirajuće biti opozicija u kontinuitetu. A da se frustracije ponekad ispoljavaju upravo nasiljem i glupošću. Volio bih vjerovati da je u pitanju samo to i da je povod ovog nasilja nad institucijama i nad demokratijom oličen isključivo u nečijoj frustraciji izazvanoj činjenicom da 10 godina nije u stanju pobijediti na izborima. Dakle, moj prvi utisak jeste da se opozicija ponijela poput ljubomornog djeteta koje u situaciji kada neko drugo dijete ima neku igračku koju ono nema, odluči polomiti tu igračku kako je, kada već ono nema, niko drugi ne bi imao. Problem međutim nastaje kada se neko zaigra sa najvišim državnim institucijama. Upravo zato mi je drago što su se pripadnici vladajućih partija i skupštinskog rukovodstva ponijeli racionalno i zrelo, kao i zbog toga što niko nije ni pomislio da na nasilje nad institucijama uzvrati nasiljem. To je ujedno odgovor na vaše pitanje o policiji, ali i najbolji dokaz demokratske zrelosti našeg društva. S druge strane, ponavljam, volio bih da je u pitanju samo ispoljavanje frustracije opozicije i da se iza cijele ove priče ne krije strategija kako da se poništi demokratska volja naroda i nanese ozbiljan udarac stabilnosti Republike Srpske.
Opozicija je provobito navela tri uslova od kojih zavisi da li će se vratiti u NSRS – stavljanje revizorskog izvještaja na dnevni red, objavljivanje neobjavljenih odluka NS RS u Službenom glasniku te odgovori na sva poslanička pitanja. Da li su ova tri uslova na mjestu i može li se uskoro očekivati njihova realizacija?
– Druga dva uslova su potpuno legitimna i zato u vezi sa njima nije bilo nikakvog spora, odnosno opoziciji je odmah poručeno da će biti ispunjeni. Obratite pažnju na termine koje opozicija koristi u ovom slučaju. Uslove na ovaj način, koliko ja znam, postavlja neko ko je odgovoran za talačku krizu i ko drži nekoga u zatočeništvu. Dakle, možemo reći da u ovom slučaju opozicija pokušava stvoriti talačku krizu demokratije u kojoj je zatočenik najviša zakonodavna institucija Republike Srpske, odnosno Narodna skupština.
Ako to posmatramo na taj način, onda postaje potpuno jasno zašto je neko postavio taj prvi, kako kažu, uslov. Mislim da je postavljen samo zato što ne može biti ispunjen, s obzirom da bi njegovo ispunjavanje predstavljalo kršenje poslovnika NS RS. Bitno je da se zna da je odluku o skidanju te tačke sa dnevnog reda donio Odbor za finansije i budžet, a na kojem se poslanici iz opozicije nisu ni pojavili, dok je sjednicu Odbora za reviziju otkazao predsjednik tog odbora, a koji je član PDP-a. Dakle, oni su se prvo pobrinuli da se ta tačka ne nađe na dnevnom redu, a zatim su, kada su propustili proceduralne mogućnosti, pribjegli nasilju kako bi tobože izborili njeno vraćanje na dnevni red. Za mene je to jedna providna farsa i ništa više.
Ubrzo je dodat četvrti uslov, smjena ministra Lukača. Da li je on stavljen kao opravdanje da se ne vrate u Skupštinu, jer se zna da takav uslov sigurno neće biti prihvaćen? Zbog čega opoziciji odgovara takva situacija?
- Zato što samo u vanrednoj situaciji, odnosno u incidentnoj situaciji, do izražaja mogu doći osobe koje žele realnu perspektivu pomjeriti za tačno 260 stepeni, kolika je njihova mjera. U normalnoj demokratskoj proceduri, uz uvažavanje svih, ipak se zna koja je uloga manjine, a koja većine. U galami i vanrednoj situaciji prirodno dođe do stvaranja dvije strane, a javnost bez obzira što zna da je na jednoj strani nasilnik, a na drugoj žrtva, da jednaku količinu pažnje i jednima i drugima. I tako neko ko je inače ubjedljiva manjina odjednom postane naizgled ravnopravan sa većinom. Ipak, u pitanju je laž koja kao i svaka druga laž ima kratak rok trajanja. U ovom slučaju je to najkasnije do oktobra 2018. godine.
Smjena Lukača ne postoji kao mogućnost?
– Naravno da bilo kakva priča o smjeni ministra Lukača ne dolazi ni u obzir. Ovdje je riječ o jednom izuzetnom čovjeku i profesionalcu sa besprijekornom karijerom, a dokaz da to i javnost prepoznaje se najbolje vidi u činjenici da Policiju kojom on rukovodi smatraju institucijom od najvećeg povjerenja.
Izvor: Srpskakafe