Ima li Srpska odgovor na nepravdu bh. pravosuđa? (VIDEO)
Do usijanja je dovela nezadovoljstvo radom istog i vlasti i opozicije u Srpskoj.
Utrkuju se da predlože mjere kako bi prekinuli već ustaljenu praksu-selektivne sarajevske pravde.
No, da li će sjesti za jedan sto da strategiju djelovanja dogovore i žrtvama muku da olakšaju? Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, za subotu 14. septembra, najavio je sastanak. Biće domaćin predstavnicima srpskih udruženja proisteklih iz posljednjeg rata i svim dobronamjernim srpskim zvaničnicima.
Federalni mediji već su objavili da opozicija kod predsjednika Republike Srpske neće doći.
Dok se raspolućeni srpski politički korpus nezaustavljivo gložio o svim životnim temama, bošnjački sarajevsko-srebrenički mitomani nad optuženim ratnim zločincem Naserom Orićem, njegovali su lažni oreol heroja.
Perfidno "zaboravljajući" sve "zulume"-ratne i poslijeratne-i nad vlastitim narodom, iz vojske izbačenog zlatnog ljiljana i presuđenog kriminalca, individualno i institucionalno, sramotno su "tretirali" kao nacionalistički brend.
Političko-policijsko-pravosudne sarajevske vedete, "heroju" mračnjaštva potčinjene su još dok je boravio među zidinama švajcarskog ekstradicionog pritvora. "Prisjetili" su se tada, da je u ladicama godinama skriven,– od bijeljinskog okružnog tužilaštva, uoči podizanja optužnice, otet sudski spis.
Sa lisicama na rukama, optuženi zločinac i presuđeni kriminalac, isporučen je bh pravosuđu. Koji sat kasnije iz kompleksa slobodno je odšetao. No, prethodno je u pritvorskoj ćeliji pojeo čak i ćevape, zahvaljujući simpatizerima među sudskom policijom. A onda je naspram pomalo usamljenog tužioca Miroslava Јanjića združeno stalo Sarajevo.
I Srebrenica. I Tuzla.... i njihovo sinhronizovano mešetarenje je počelo! Optuženi Orić postao je, ne slučajno, savjetnik federalnog ministra boraca kako bi-ispostaviće se kasnije-neposlušne svjedoke a svoje saborce, brisao iz vojne evidencije i time fiktivno urušavao njihov kredibilitet. Decenijska predsjednica Suda BiH i SDA-u odana Meddžida Kreso-za predsjedavajućeg sudskog vijeća dodijelila mu je Šabana Maksumića, istog koji je jednim potpisom godinama ranije iz Bijeljine u Sarajevske ladice "premjestio" spis Orić. Istog sudiju-koji bi, da je prava i pravde, zbog vlastitih ratnih zasluga, a prema kazivanju sarajevskih logoraša, fotelju predsjedavajućeg Vijeća olako mogao da zamijeni optuženičkom klupom.
I sarajevski novinari imali su svoju ulogu-nekažnjeno su otkrivali identitet zaštićenih svjedoka.
I počele su prijetnje, ucjene, premlaćivanja i podmićivanja svjedoka i članova njihovih porodica.
Instruisani svjedoci, među njima i Srbi, postajali su "amnezični", "znali" ili zaboravljali detalje, zavisno od potrebe.
Njihovi iskazi su mijenjani, bivali u domenu imaginarnog, od svjedočenja čak i odustajali. No sve je to, togom zaogrnut, ratni vojni sudija Šaban Maksumić, uz prećut kolega mu, Staniše Gluhajića i Vesne Јesenković, tolerisao.
Maksumić čak i svjedoke proglašavao neuračunnjivim, bezobzirno nalagao njihova psihijatrijska skeniranja poput Ibrana Mustafića.
Drugima pak nije dozvoljavao da o prijetnjama i ucjenama progovore. Njihove molbe za pomoć drsko prekidao kao u slučaju O1 koji je svjedočio pod mjerama zaštite. I na kraju je Makumić saopštio, za žrtve i njihove porodice-ponižavajuću, za bh pravosuđe skaradnu presudu.
Nisu svjedoci bili dovoljno uvjerljivi, njihova objašnjenja nisu bila logična, slobodno je procjenjivao Maksumić, polirajući biografiju i zločinca Orića i sarajevsko-srebreničkih jahača ratne apokalipse.
Maksumićevu nelogičnu logiku i Orićevu nepravednu pravdu, nadjačali su vapaji srpskih žrtava Podrinja. Dok su ih u sred Sarajeva sramno "štitili" specijalci sa dugim cijevima, koji i vlastite redove od Orićevih simpatizera još očistili nisu, rane su ponovo počele da krvare.
I tek nakon ovih vapaja, gromoglasno je reagovala raspolućena srpska elita. Progledali su kroz iskopane oči ubijenog sudije Slobodana Ilića, kroz zavezane ruke ekshumiranog Milutina Miloševića, koji je prema Maksumićevom sudu ubijen pucajući na neprijatelja. I iste takve ruke Mitra Savića, koji je "ubijen u rovu-na mitraljezu".
I opet je podijeljeno reagovala raspolućena elita. Pojedinci među njima pokušavali su i još pokušavaju da i na muci žrtava Podrinja prigrabe koji sramni politički poen. Umjesto jedinstvene izlazne strategije, republička opozicija prisjetila se davnih vremena i nametnutim zakonom, a ne ustavom, utemeljenog bh pravosuđa.
No kratki osvrt na zapisnike sa sjednica bh parlamenta-uvjeriće sve navjerne tome da su za zakone koje je ispisaomvremešni britanski obavještajac i po tiraniji poznat visoki predstavnik-Pedi Ešdaun, glasali ili bili prinuđeni da glasaju predstavnici svih tada parlamentarnih bh. partija.
Potom su se ironično "prisjećali" najavljenog, a neodržanog referenduma o Sudu i Tužilaštvu, propalog strukturalnog dijaloga i ka zna čega sve ne....I kada su u pravosudnoj kataklizmi ispucani svi politički "ćorci" i međusobne optužbe, pojavile su se inicijative.
Istine radi, predsjednik Srpske i SNSD-a Milorad Dodik, koji sat nakon sramne presude, pozvao je na svesrpsko jedinstvo, da jedinstveno istraju na vraćanju nadležnosti suđenja predmeta za ratne zločine samo na entitetsko pravosuđe.
Pozvao je srpske sudije i tužioce, da napuste bh. pravosuđe. U međuvremenu je Dodik, prvobitni poziv i konkretizovao.
Pisaće pisma kaže predsjednik Srpske i srpskim sudijama i tužiocima.
Prijedloga ima i republička opozicija. Nakon što su pojedinci među njima, poput Dragana Čavića, glasno i jasno poručili Dodiku kako im pozive za sastanak ne treba slati, jer neće doći, na, za javnost neviđenom sastanku, usaglasili su svoje prijedloge.
Smatra i pozicija i opozicija kako jedna od iznuđenih reakcija treba da bude i izbor sudija i tužilaca. Umjesto Visokog sudskog i tužilačkog vijeća kažu, taj posao treba da pripadne parlamentarcima.
Otvoreni su, kažu republički opozicionari za sve razgovore na temu pravosuđa. No, od pitanja o odzivu na zajednički subotnji sastanak bježe. A možda bi svi zajedno umjesto u stranačke ili koalicione odaje, mogli put Bratunca i Srebrenice. Možda bi na tim stratištima, političko nejedinstvo evoluiralo u nacionalno jedinstvo.
Naser Orić će pred apelaciono vijeće suda BiH, na ocjenu nekim drugim sudijama i njihovim logika.
Šaban Maksumić će ponovo u sudnicu. Možda ga dočeka neki novi spis sa istim izvršiocem, jer protiv srebreničkog gazije, još najmanje osam istraga i predmeta je otvoreno. A gdje će i kako će podijeljeni srpski političari? Hoće li ih bar ganuti bol i suze podrinjskih majki, supruga, sestara i kćeri?