Dvodnevna bura u VSTS otkrila frapantne podatke o pritiscima na sudije (VIDEO)
Јoš od 2004. godine, kada su međunarodni i domaći “reformisti” bh pravosuđa ukinuli Nezavisnu komisiju za provjeru moralne i krivične podobnosti nosilaca pravosudnih funkcija, prošlost pa i onu ratnu, imenovanih sudija i tužilaca niko ne provjerava.
Do tada sačinjeni dosijei “nestali” su onog trenutka kada su stranci napustili pravosuđe. Oni, koji od Komisije nisu dobili “prolaznu” ocjenu, kasnije su različitim akrobacijama ipak postajali “djelioci pravde na bh način”.
Ove frapantne podatke “otkrila” je dvodnevna bura u Savjetu. Otkrila je i još mnogo toga – da su pojedini članovi Savjeta, nakon što je SDA tražila objavu imena onih koji su zaključke podržali, a jedan sarajevski portal im tu “želju” ispunio, izloženi strahovitom pritisku, ne samo dijela struke; da su “vidoviti” sarajevski novinari “znali” i kako će zaključci biti “stavljeni van snage” odmah po njihovom usvajanju, da su “svjesno” pogrešno interpretirani upravo kako bi reagovali domaći i strani “zaštitnici ljudskih prava”, sudija i tužilaca sumnjive prošlosti.
“Postala sam izdajnik Bošnjačkog naroda. Pa zašto? I ja sam bila ratni tužilac u Sarajevu. I mirno sam prihvatila zaključke. Ne bojim se ničega! Čistog sam obraza! A rečeno mi je “vidjećete!” Šta ćemo vidjeti?”, pita Berina Alihodžić član VSTS.
“Nijedan pozitivan propis, zaključcima nije prekršen. I ne vidim razloga da ih mijenjamo ili stavljamo van snage. A moje ime se provlači kroz blato! Može li ovdje da se iznese mišljenje, a da se ne doživi linč! Tražim zaštitu!”, kaže Monika Mijić, član VSTS.
A upravo su protivnici oktobarskih zaključaka, pa i ovih revidiranih, vodili grčevitu borbu da se obje varijante ponište. Najglasniji Goran Nezirović, koji je i danas baš kao i ranije, javnost “ubjeđivao” kako je na sceni lustracija sudija i tužilaca. “Zaboravljajući” pri tome da su lustraciju ali stvarnu, još kao potencijalni osumnjičeni, preživjeli mnogi izvan pravosudne zajednice. “Zaboravljajući” na svjedočenja logoraša iz Sarajeva, Zenice, Konjica...poput
Sretka Damjanovića, u ratu presuđenog na čak tri smrtne kazne od istih sudija i u istom objektu u kojem i danas stoluju i “dijele” pravdu.
"Istragu je vodio Šaban Maksumić. On nije sudija, on je ratni zločinac. Šta je on meni radio, iživljavao se, dovodila me straža do njega. Ako sam rekao nisam ubijao, nisam klao, a on bi rekao vodite ga dolje tucite, dok ne prizna", pričao je Sretko Damjanović.
I dok Sretko i njegovi sapatnici godinama uzalud ponavljaju optužbe, a prijave protiv Maksumića i sličnih skupljaju prašinu baš u bh pravosuđu, raspolućeni VSTS takav i ostaje. Protivnici zaključaka ni za milimetar ne odstupaju. Iako i često sama negodovala što istrage godinama traju ili skrivene “miruju”, Ružica Јukić, potpredsjednik VSTS-a, sada tvrdi kako nikakvi dodatni mehanizmi nisu potrebni.
"Sad već imamo mehanizam, dakle ako je neko osuđen, to mora stajati u njegovom obrascu, a ako nije naveo biće procesuiran. Dakle, da bi neko snosio sankcije, mora imati postupak koji je proveden da se utvrdi je li to tačno ili nije", kaže Јukićeva.
A upravo to se i traži! I prvobitnim i dodatno obrazloženim zaključcima! Da se disciplinskoj komisiji, izmjenom propisa, proširi nadležnost – kako sudije i tužioci sumnjive ratne prošlosti ne bi ostajali u svojim togama, dok godinama ili decenijama “traju” tužilačke istrage sa tendencijom da se pojedine nikada i ne okončaju.
Milan Tegeltija kaže da su ostali kod potrebe uvođenja korektivnog mehanizma s tim da taj, kako objašnjava, korektivni mehanizam bude ugrađen u poznati disciplinski postupak kao njegovo unaprijeđenje i proširenje.
Zagovornici “čišćenja” bh. pravosuđa od, “sumnjivaca” raznih vrsta, ne bježe ni od pomoći evropskih reformista – samo da zagrebu i dublje ispod ulaštenih sudijsko-tužilačkih toga, da otkriju sadržaj nestalih dosijea i sa pleća bh. pravosuđa skinu teret poliranih biografija.
Saga sa primjesama političkog testamenta, biće nastavljena na sljedećoj sjednici