"Čast otadžbine": Od straha od servilnosti
Saopštenje prenosimo u cijelosti:
Ovaj projektni zadatak ulazi u period najofanzivnijeg djelovanja. Geopolitička kriza prouzrokovana gubljenjem utacaja zapadnih sila na pojedinim djelovima stateških vojnih i ekonomskih prostora, u koje smatramo spada i zapadni Balkan, učinila je zapad nervoznim, konfuznim i nedefinisanim. Sve više je razobličeno njihovo djelovanje van prava i pravde uz omalovažavanje Ujedinjenih nacija i Savjeta bezbjednosti. Teško se svjetski policajci mire sa gubljenjem pozicije vladanja svijetom, a posebno im teško pada poljuljano jedinstvo članica nato saveza i gubljenje dominacije vojnom silom. Razbojništvo i sila bila su njihova glavna poluga diplomatije i disciplinovanja država i naroda.
Svo njihovo osiono ponašanje, ”humani” zločini širom svijeta neminovno je iznudio novu snagu i ubrzala njihov vojni i ekonomski savez da se suprostavi ”legalnom terorisanju” nad narodima i državama. Njihov poslednji pokušaj demonstracije sile i zločina u Siriji završio se porazom i na postavljenoj crvenoj liniji koju se nisu usudili preći, zahvaljujući odlučnim stavom Rusije, Kine, Irana i ostalih miroljubivih i pravdoljudivih naroda i država. Tu, nadamo se prestaje nivo svemoći američko-engleskih kriminalaca i zlikovaca. Svojim govorom u Gradini presjednik Dodik je definisao šta dovodi do paralize i stradanja čovjeka, naroda bez otpora. Strah i iluzija razlozi su našeg stradanja kroz istoriju, konstatovao je predsjednik. Mi tvrdimo da su stvaranje straha i širenje iluzije u srpskom narodu se kordiniše iz jednog centra i definiše odrđenim zadacima.
Koji su mehanizam i djeluju od potpisivanja dejtonskog sporazuma. Prvo je to radio haški sud, potom visoki predstavnik, zatim domaći sudovi, od Ustavnog suda do ratnih sudija i tužioca. Pored izazivanja straha na sceni je i ponižavajuće ignorisanje srpskih žrtava istih djelatnika. Stvarajući osjećaj nesigurnosti, nemoći i straha je bio uvertira da Sarajevska čaršija počne upućivati ratne prijetnje. Pojavile su se fabrikame oružja, koji ukomponovane sa obukom i kampovima, čine prijetnu svima. Sve ovo ima za cilj političku i svaku drugu paralizu srpskog naroda. Koji će proizvesti pristajanja na njihove zahtjeve. U poslednji momenat kad je Republika Srpska bila pred slomom kroz reorganizaciju policije Republike Srpske, presjednik Dodik je pobjedio blokadu straha zbog mogućih posledica i uz sve rizike suprostavio se hrabro i krenuo putem otpora stvaranju unitarne Bosne. To je događaj koji izbacio u prvi plan Dodika i njegovu partiju u očuvanje Republike Srpske. Ta njegova hrabrost i odlučnost da se suprostavi namjerama djela međunarodne zajednice, isturila ga je na vjetrometinu oluja i drugih raznih vrsta udara.
Već šest godina mjenjaju metod ucjena, prijetnji, presija i pritisaka samo da ga uplaše, proizvedu strah i političku paralizu djelovanja. Ta njegova pobjeda i ne prihvatanja straha,je rezultirala da je podoigao srpski narod vrativši mu hrabrost i novu snagu za političku borbu. Iz tih razloga presjednik Dodik na poslednjim izborima dobio veliku podršku naroda, koja raste i dalje, što posebno ljuti Sarajevo i zapadne mentore. Јoš žešće kreću na njega nastojeći da ga diskriminituju lažima. Naravno to ne proizvodi strah, naprotiv presjednik još jače brani slovo dejtona i integracije Republike Srpske. Pošto zapadni moćnici po pravilu ne odustaju lako od svojih interesa i ciljeva a za koje svesrdno koriste Savez za promjene, u kome se Mladen Ivanić ističe svojom servilnošću. Kao mladi kadar i funkcioner člana presjedništva socijalističke BiH, praktično je radio na širenju iluzije o bratstvu i jedinstvu među Srbima, dok su drugi narodi vršili pripreme da nas istrijebe. Njegovo političko angažovanje počinje i naročito je definisano posle kontakata sa službenicima Velike Britanije. Kroz predratni politički rad i angažovanje kao poslušan kadar on zna kako se najviše radi kad se ne radi, šta treba da se vidi i čuje, a šta ne. On se drži zadatih obaveza i pravila ponašanja.
Bakir je za njega koperativan, institucije zajedničkih organa su dobronamjerne za Republiku Srpsku, zajednička vojska je moguća, Sipa je dobronamjerna, Ustavni sud nije problem, samo Dodika treba mjenjati. Šta to radi taj čovjek? Kakve laži i iluzije širi o novom bratstvu i jedinstvu. Nije moguće da ne vidi i ne zna da Bakir ide stopama svoga oca. Kako je moguće da vjeruje neprijateljima, a ne svojim sunarodnicima ili predsjedniku Republike Srpske, koji voli svoj narod, svoju republiku. Istovremeno zna kolika i koja je cjena koja se plaća za slobodu i nema iluzije koje su štetne po njegov narod. Dok na spram njega, Govedarica koji preetenduje da bude predsjednik svih Srba u Srpskoj, je nadobudan bez političkog obrazovanja i iskustva. Kao takav je lak plijen za potrošnju i dok odlazi do predsjednika Srbije gospodina Vučića da priča o budućoj saradnji, animira svoje plaćene novinare da ne prezaju od sprdnje kojom opisuje tandem Vučić, Dodik. Očigledno da se ne zamjeri sarajevskoj čaršiji.Šarović otvara predstavništvo u Turskoj itd.
Gospoda SzP duguju mnogo odgovora srpskom narodu. Moraju da pojasne zašto ih samo ”vole” i ”veličaju” u Sarajevu, da li su u iluziji ili moraju da u istu vjeruju. Srpski narod ne vjeruje ni njima,ni Bakiru, niti sudijama,pogotovo Vojsci zajedničkoj. Da ne pričamo o SIPI i OSI, koja rade po istim postulatima kao što je radio AID. Građanska BiH bila bi država Bošnjaka. Јedinstvena Bosna, bez Republike Srpske bila bi šerijatska, a mi u njoj poslušnici. Samo ako smo jedinstveni bez straha i iluzija možemo da se nadamo boljitku. Istina, bez laži pobjeđuje sve i donosi iskreni mir, kao i trajnu Republiku Srpsku! Umjesto politike koja je kreirana od straha do servilnosti, potrebeno je da ispoljimo hrabrost koja nas je uvijek krasila.
Izvor: "Čast Otadžbine"