latinica  ћирилица
17/06/2018 |  20:41 ⇒ 21:31 | Autor: RTRS

Vranješ: Ivaniću će to što je favorit "međunarodne zajednice" odmoći na izborima

Politolog Aleksandar Vranješ u komentaru za portal "Sve o Srpskoj", kaže da je razlika između Mladena Ivanića i Milorada Dodika tolika da Ivaniću više ni Bošnjaci ne mogu pomoći.
Aleksandar Vranješ (Foto: nspm.rs) -
Aleksandar Vranješ (Foto: nspm.rs)

Komentar Aleksandra Vranjša prenosimo u cjelosti:

Intervju Mladena Ivanića za portal Vijesti.ba vrijedi pročitati, jer pored određenih političkih floskula, krije u sebi i neke interesantne detalje. Prije nego što pređemo na analizu tvrdnji iznesenih u intervjuu, osvrnućemo se na Ivanićevu političku biografiju.

Ivanić definitivno jeste zanimljiva ličnost, koja već duže vrijeme gravitira na političkom nebu Republike Srpske. Pri tome nikada nije imao neku značajniju političku snagu iza sebe, a dospijevao je do visokih funkcija, što nas opet upućuje da je riječ o vještom političaru.

U to smo se uvjerili 2014. godine, jer ukupan broj osvojenih glasova kao kandidat SZP-a za člana Predsjedništva, potvrđuje njegovu vještinu da kao lider manje i slabije partije u koalicionim odnosima preigra većeg i snažnijeg partnera, uz njihove glasove ostvari pobjedu, a da je pri tome njegov PDP imao kapital od samo 48.800 glasova. Tu dolazimo do još jedne Ivanićeve karakteristike – zna dobro da se (po)brine za svoju zadnjicu, bilo da je riječ o fotelji u koju je spušta ili pak o zidu uz koji istu čuva.

Ivanićevu političku karijeru prati još jedna "etiketa" - da je "britanski čovjek", koju je dobio nakon studijskog boravka u Velikoj Britaniji i uspostavljanja političke veze sa Torijevcima koji su značajno pomogli u razvoju PDP-a. Ipak, ta "etiketa" nije pomogla da i sam ne iskusi izvjesne pritiske stranog faktora u BiH.

U drugoj polovini 1999. godine bio je pod lupom sarajevske kancelartije IPTF-a (International Police Task Force – IPTF) povodom nekih malovjerovatnih i po svemu sudeći podmetnutih optužbi za nesavjesan rad na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci. Zatim je 2007. godine uslijedila optužnica Tužilaštva BiH zbog zloupotrebe položaja u predmetu "Srpske šume", koja je naredne godine rezultovala prvostepenom presudom Suda BiH na 18 mjeseci zatvora.

Pretpostavljalo se tada da je kompletan proces montiran i da je bio izvjesna vrsta političkog pritiska na Ivanića od strane međunarodnog faktora u BiH uz niz ucjena. Da li je to imalo kakvu vezu ili ne, ali je nakon prvostepene presude PDP izašao iz tadašnje koalicije sa SNSD-om, Ivanić je podnio ostavku na mjesto predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, da bi godinu dana nakon toga Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo prvostepenu presudu i oslobodilo Ivanića svih optužbi.

Vjerovalo se tada da je Ivanić podlegao ucjenama i da je – da ne bi otišao na robiju – morao prekinuti koaliciju sa SNSD-om u vrijeme Dodikovog najsnažnijeg suprotstavljanja međunarodnoj zajednici. Tako da mu titula "britanski čovjek" nije uvijek koristila.

Moguće je da je sva sudska farsa i poslužila da mu napomenu ko mu je svojevremeno dao stipendiju. Uglavnom, nakon sudskih procesa, međunarodna zajednica više nije imala s njim problema.

Danas očigledno Ivanić ne ulazi više u sukobe sa stranim faktorom, a pretpostavlja se da su posrijedi i određeni privatni razlozi. Naime, Ivanićev sin Vladimir, stručnjak u domenu bankarstva, nakon završene Kasove biznis škole vinuo se u visine londonskog bankarskog svijeta, da bi 2012. godine postao jedan od direktora prestižne banke BNP Paribas u Londonu.

Svakako je važno naglasiti da je skoro nemoguće povezati Vladimirove poslovne uspjehe u Londonu sa političkom karijerom njegovog oca u BiH. Velika je vjerovatnoća da bi on dogurao tako visoko i da mu otac nije na funkcijama u BiH.

Međutim, vjeruje se da postoji jedna druga korelacija – da Mladen Ivanić sigurno neće napraviti pogrešan politički potez prema međunarodnoj zajednici, da ne bi ugrozio ne samo vlastitu političku, nego i bankarsku karijeru svog sina.

Koliko je to tačno, teško je utvrditi, ali je činjenica da Ivanića danas međunarodna zajednica javno favorizuje kao podobnog i za njih najpoželjnijeg političara iz Republike Srpske.

Međutim, tvrdnja Mladena Ivanića – u spomenutom intervjuu portalu Vijesti.ba – da Republika Srpska u posljednje četiri godine nije bila "ničim ugrožena" od strane međunarodne zajednice, za šta je on, kako kaže, lično zaslužan, u potpunosti je netačna.

Uzećemo noviji primjer.

Samim tim što je Mladen Ivanić kao član Predsjedništva glasao u martu za spoljnopolitičku strategiju BiH koja podrazumijeva i članstvo u NATO kao cilj, on je očigledno podlegao pritisku američke amabasade usmjerene protiv volje srpskog naroda i interesa Republike Srpske.

Nemogućnošću da se suprotstavi stranom faktoru u ovom ali i mnogim drugim slučajevima, Ivanić je pokazao kako brani interese Republike Srpske kao član Predsjedništva BiH, što je opet saglasno sa malo širim uvodom i opisom sprege i odnosa između Ivanića i međunarodne zajednice u BiH. Јednostavnije rečeno, titula favorita zapadnih ambasada u BiH nosi prilično visoku cijenu, a oportunističko ponašanje je logični ishod, kojeg onda morate da krijete "kao zmija noge".

Tako da Mladen Ivanić definitivno nema ni volje ni snage ni interesa da se suprotstavlja pritiscima međunarodne zajednice na Republiku Srpsku, a da je vješt da simulira i spinuje kako je on prolio silni znoj u "političkim borbama" protiv stranog faktora u odbranu Republike Srpske, ne treba imati sumnju.

U prilog tome nam govori i njegov odnos prema dolasku 40 britanskih vojnika u BiH koji se trebaju pridružiti EU-NATO misiji i to "specijalizovanoj operativnoj grupi za nadzor i obavještajne poslove" za potrebe, kako sami kažu, oktobarskih izbora

Umjesto da uputi snažan protest prema Velikoj Britaniji i osudi najavu miješanja u izborni proces, Ivanić se prilagođava nevještom demantiju britanske ambasade koja izgleda iz Sarajeva zna bolje šta je njihov ministar odbrane mislio pod vojnom "prevencijom ruskog miješanja u predsjedniče izbore u oktobru". Ivanić u intervjuu ima potrebu da tu situaciju malo "propere" i doslovno spinuje kako je u pitanju strah SNSD-a od šačice tamo nekih vojnika po principu – "nas milion, a njih 40 vojnika sami".

Јasno je da je time Ivanić demonstrirao na koji način brani titulu favorita međunarodne zajednice, a odsustvom oštre reakcije prema najavi britanskog miješanja u izborni proces, pokazao je i koliko mu je stalo do odbrane Republike Srpske, ali i kako planira da pobjedi na narednim izborima.

Tako dođemo do narednog interesantnog detalja u intervjuu portalu Vijesti.ba – Ivanićeve samouvjerenosti u pobjedu na predstojećim izborima.

Ivanić kaže u intervjuu da SNSD definitivno ne može ostati na vlasti i da o toj opciji uopšte ne razmišlja, iako i sam zna da istraživanja pokazuju suprotno. Ivanić nije zanesenjak, nego prilično realan političar i zna dobro kakva mu je trenutno pozicija, da je u zaostatku za Dodikom više od 120.000 glasova i da je istraživanje po narudžbi SzP-a pokazalo da će SNSD osvojiti 49% glasova na narednim izborima.

Na osnovu čega onda Mladen Ivanić gradi optimizam?

Razlika u broju glasova između Dodika i Ivanića je tolika da ovom pitanjem ne mogu pomoći niti bošnjački glasovi niti britanski vojnici, a opet djeluje toliko uvjeren u pobjedu.

Stiče se utisak da mu je strani faktor dao tako snažne garancije da uđe u trku sa jačim protivnikom, uvjerivši ga apsolutno da će njegov protivkandidat u finalu izgubiti ili se povući iz trke. Uz to je poznato da Mladen Ivanić igra političke igre isključivo "na sigurno" i očigledno snažno vjeruje u te garancije.

Kako to planiraju ostvariti, možemo pretpostavljati samo kroz metodu scenarija i pokušati hipotetički opisati moguću situaciju koja je Ivanića uvjerila u pobjedu.

Za kreiranje "scenarija pobjede" poslužićemo se informacijama koje stižu iz SZP-a, a posebno izjavama potpredsjednika NDP-a Zdravka Krsmanovića koji dođe kao svojevrsni "portparol koalicije za krizne situacije", govoreći javno ono što uglavnom Ivanić, Govedarica i Čavić misle, a ne smiju da kažu.

Tako je Krsmanović izjavljivao da će se Dodik povući iz izborne trke pod pritiscima međunarodne zajednice; da Republika Srpska destabilizuje političke odnose u BiH; da će "režim" - ako ne padne u oktobru - morati da se ruši na ulici i vaninstitucionalnim metodama; da će SZP podržati pokrete i NVO u njihovim političkim i DRUGIM oblicima borbe, itd.

Takođe, za scenario koristiće nam Ivanićeve tvrdnje u intervjuu datom portalu Vijesti.ba: da je vlast uplašena od naroda i da pokušava da uplaši sopstveni narod da iza svega stoje neki stranci; da je tipično za diktatorski režim Republike Srpske da proteste ljudi proglašava neprijateljskim djelovanjem; a kada je riječ o pokretu "Pravda za Davida" da on lično spada u grupu političara koji ove proteste ne komentarišu mnogo, ne zbog toga što nema svoj stav, nego zato što smatra da bi uplitanje u to bilo kontraproduktivno toj grupi.

Pored ovih izjava, za potrebe scenarija treba pridodati i gore konstatovane Ivanićeve osobine, političke karakteristike i status favorita međunarodne zajednice, da bismo sklopili potencijalni scenario koji Ivanića uvjerava u pobjedu:

Republika Srpska je faktor destabilizacija u BiH i njome upravlja diktatorski režim na čelu sa Miloradom Dodikom, kojeg treba srušiti, ako ne na izborima u oktobru, onda na ulici. SZP će pri tome podržati pokrete "Pravda za Davida" i ReStart u kojima vide kapacitet za vaninstitucionalnu borbu u procesu slabljenja političke snage "režima", da li prije ili nakon izbora.

Bunt će proizaći iz pretpostavke da je "režim" uplašen sopstvenog naroda čije aktivnosti proglašava neprijateljskim djelovanjem. Kako su u SZP-u svjesni visokog rejtinga koji SNSD trenutno ima, podržavaju da manje grupe pokrenu vaninstitucionalnu borbu koja će, kako očekuju, da eskalira u najpovoljnijem slučaju do razmjera haosa. Zato je uplitanje lidera SzP-a trenutno kontraproduktivno, jer treba prepustiti da nezadovoljni građani (ali i onih 40 vojnika) podignu pritisak da bi se onda i javno međunarodna zajednica uključila u odbranu naroda od "režima".

Pod tim pritiskom Milorad Dodik bi se sam povukao i tek onda stupaju na scenu lideri SZP-a, a među njima kao prvi Mladen Ivanić, favorit međunarodne zajednice koji bi se pojavio kao "deus ex machina" i novi spasilac Republike Srpske.

Međunarodna zajednica će biti zadovoljna jer je njihov favorit preuzeo poluge vlasti i imaće još jedan mandat u Predsjedništvu BiH da se bavi realizacijom onoga što je potpisao u spoljnopolitičkoj strategiji BiH u pravcu pridruživanja NATO paktu. Partije SZP-a će se konačno domoći vlasti u Republici Srpskoj, a SNSD će postati prošlost.

Samo ovakav ili sličan scenario mogao je da uvjeri Mladena Ivanića da treba da se kandiduje protiv daleko snažnijeg protivnika. Bez obzira koliko je ovaj scenario realan ili ne, možemo identifikovati određeni paradoks jer je zasnovan na izjavama lidera SZP-a:

Predstavnici SZP potencijalne vaninstitucionalne prevrate u Republici Srpskoj nazivaju "teorijama zavjere", uz pregršt javnih kritika na račun onih koji ovu opciju uzimaju kao moguću, dok se u isto vrijeme snažno uzdaju upravo u te oblike političke borbe koje bi po njima jedino mogle uroditi plodom u borbi protiv Milorada Dodika i SNSD-a. Dakle, s jedne strane relativizuju i kritikuju vaninstitucionalne metode i sve one koji o njima pišu i govore, dok se s druge strane snažno uzdaju u iste, i što Krsmanović kaže, to ne isključuju čak i ako SNSD pobjedi u oktobru.

Na kraju ove priče izvešćemo još jedan zaključak u prilog svemu napisanom: Da je strani faktor ubjeđen u mogućnost pobjede kandidata i partija SzP-a na oktobarskim izborima, ulagali bi novac valjda u njihove izborne kampanje, a ne u dešavanje naroda na uliicama uz obavještajnu podršku onih 40 vojnika, ali i ostatka EU-NATO misije.

I toga su svjesni i Ivanić i njegovi partneri, ali će radije da rizikuju sa "ponudom koja se ne odbija" nego da prihvate činjenicu da će na izborima kolektivno doživjeti težak poraz. Bez obzira što su i sami svjesni da je "peti oktobar" ostavio dugoročne posljedice prvenstveno po institucije Srbije, izbacivši u prvi plan novu generaciju političara – vazala stranih ambasada koji su dokrajčili Srbiju, lideri SzP-a priželjkuju upravo takav scenario i u Republici Srpskoj.

Na kraju, priča o potencijalnim scenarijima je uvijek nezahvalna zbog svog hipotetičkog karaktera. Tako da ćemo morati još pričekati da vidimo u kojem pravcu će se razvijati ova, van svake sumnje, zanimljiva 2018. godina. S tim, što već sad možemo da zaključimo, bez obzira na rezultate izbora, da su stranci (i) ovaj put prevarili Mladena Ivanića i ostale lidere SzP-a, jer ipak nije sve do njih, njihovih zakulisnih radnji, obavještajaca, novca, pritisaka, manipulacija, medija, društvenih mreža, itd.

Nešto je i do volje naroda!