Branko Grahovac za RTRS: Srcem za Republiku Srpsku! (FOTO)
RTRS: U toku je 21. Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Rusiji. Koje reprezentacije izdvajate kao favorite ovog Mundijala?
Grahovac: Svjedoci smo aktuelne fudbalske groznice koja je zadnjih desetak dana obuhvatila cijeli svijet, a znamo da je fudbal najvažnija sporedna stvar. Smatram da je još uvijek rano govoriti o mogućim favoritima prvenstva. Vidjeli smo šta može reprezentacija Njemačke, kakvu igru pruža Brazil, višestruki svjetski prvak. Međutim, za jednog od potencijalnih favorita smatram domaćina Rusiju. Rusija je reprezentacija za koju duži niz godina nastupaju isti igrači ili je tim pretprio vrlo male korekcije, što svakako u fudbalu doprinosi boljim rezultatima. Ako mogu u ovom momentu razmišljati o favoritima, Rusija je svakako jedan od njih. Ne možemo nikako izostaviti Španiju ili velike ekipe poput Njemačke ali smatram da će ruska ekipa pomrsiti račune mnogima i stići veoma daleko na ovom prvenstvu.
RTRS: Kada su u pitanju države bivše Јugoslavije, plasman u Rusiju izborile su Srbija i Hrvatska. Hrvati su gotovo sigurno izborili nastup u osmini finala, dok Srbiju u srijedu očekuje odlučujući meč protiv selekcije Brazila. Koliko daleko mogu "Orlovi" i "Vatreni"?
Grahovac: Kada je u pitanju Hrvatska, oni su moj potajni favorit. Radi se o timu koji ima igrače na svim pozicijama koji igraju u najvećim klubovima u Evropi i svijetu u ovom trenutku, poput Modrića, Rakitića, Mandžukića, golmana Subašića...To su svijetski kalibri igrača i moglo se očekivati da Hrvatska prođe najmanje grupnu fazu Mundijala. Grupnu fazu su odradili s velikom lakoćom, a s obzirom da su igrali protiv giganata, poput Argentine i Nigerije, mislim da će i oni daleko dogurati kada su u pitanju zemlje bivše Јugoslavije. Kada poredimo šanse Hrvatske i Srbije, malo veću šansu dajem "Vatrenima". Srbija ima ispred sebe veliku prepreku u vidu višestrukog svjetskog šampiona, Brazila, zaista nemam dilemu ko je favorit u tom meču. Iako je Brazil na prošlom Svjetskom prvenstvu doživio debakl, "Karioke" predstavljaju nepresušiv izvor talenata koji cijeli svijet kupuje i prodaje na fudbalskom tržištu. Ipak, protiv Brazila se može igrati. Srbija ima ono što niko nema, a to je da protiv, uslovno rečeno, slabijih reprezentacija ima nešto slabije partije, dok kada su u pitanju mečevi s velikim reprezentacijama, kao što je i sam Brazil, očekujem pravu mušku partiju i fenomenalnu fudbalsku predstavu, na kojoj, uz malo sreće, "Orlovi" mogu do pobijede i plasmana među 16 najboljih timova svijeta.
RTRS: Ostavili ste dubok trag u svim klubovima u kojima ste nastupali. Šta je u bogatoj karijeri ostalo kao neostvarena želja?
Grahovac: U svakom klubu sam napravio vrhunske rezultate, izuzev sarajevskog Željezničara, ali sam u klubu sa Grbavice bio izuzetno lijepo prihvaćen, od strane uprave kluba, ali i od mnogobrojnih navijača. U svim klubovima bilo je zadovoljstvo raditi sa svim igračima i ljudima koji su vodili iste. Na kraju karijere, kada podvučem crtu, vrlo rado govorim o tome. Ostvario sam mnogo više uspjeha nego što sam na početku mogao i da zamislim, s obzirom da sam potekao iz fudbalski nerazvijene sredine, iz Srpca, gdje se igrao amaterski fudbal, gdje je domaća "Sloga" uvijek igrala drugu ili treću ligu Srpske, izuzev sezone 1999/2000. Imao sam samo jednu neostvarenu želju, a to je reprezentativni dres Republike Srpske, i za time ostaje velika žal. Bilo je ranije govora i o dresu Srbije, kada je Srbija imala veliki problem sa golmanima. Međutim, ipak je Republika Srpska naša jedina država, pored Srbije, i zbog toga mi je žao što nisam branio reprezentativne boje naše otadžbine. Biću izuzetno srećan ukoliko Srpska napravi svoju fudbalsku reprezentaciju, ako dobije "zeleno svjetlo" od UEFE da igra međunarodne utakmice, pa taman to doživio i u dubokoj starosti.
RTRS: Јavnosti je manje poznato da ste privatno veliki navijač beogradskog Partizana. Kako vidite danas ovaj klub, njegovog vječitog rivala Crvenu zvezdu, i uopšte klupski fudbal na ovim prostorima?
Grahovac: Što se tiče navijanja za Partizan, mogu to da svedem na neku intimu, dakle više simpatišem ovaj klub, nego što sam njegov navijač, jer profesionalne obaveze koja sam imao u svojoj karijeri, jednostavno nisu dozvoljavale da idem i gledam utakmice Partizana uživo. Uz nadu da se ostali klubovi neće uvrijediti, smatram Crvenu zvezdu i Partizan najvećim klubovima sa ovih prostora, najvećim i najvažnijim gigantima, prije svega u Srbiji ali i Republici Srpskoj, gdje ovi klubovi imaju velike armije navijača. Navijam i za jaku Zvezdu, i za jak Partizan, jer bez jake Zvezde, nema jakog Partizana, i obrnuto, a u prilog tome ide i činjenica da svaki vječiti derbi je ispraćen s mnogo gledalaca, tako da su oni simbol jakog fudbala u Srbiji i regionu.
RTRS: Nedavno ste završili profesionalnu karijeru. Čime se trenutno bavite, šta je novo u Vašem profesionalnom životu?
Grahovac: Kao što bi naši ljudi rekli, "okačio sam kopačke o klin", ali i rukavice. Trenutno sam u rodnom Srpcu. Oduvijek sam maštao da se nakon karijere vratim u svoj rodni kraj i da nikada više ne odem iz njega. To će sigurno tako i da bude. Neću više napuštati zavičaj, za koji sam, onako potajno, u najdubljoj intimi mnogo patio. Međutim, smogao sam snage da 18 godina živim i radim van Srpca i Republike Srpske, i sada, kada to više ne moram da radim, sigurno i neću. Srbac je nešto što mi mnogo znači kao osobi jer čovjek, dok ode iz svog rodnog grada, makar i u neku blizinu, osjeća se i živi kao stranac. Osjećao sam se tako gdje god da sam odlazio van Srpske i priča o bilo kakvoj selidbi iz moje države, za mene je završena. Trenutno nemam redovan posao, što je i logično, s obzirom da želim malo da se odmorim od profesionalne karijere, a aktivirao sam se politički. Proteklih desetak godina bavio sam se politikom ali u domenima ličnog obrazovanja, a sada sam aktivan u političkim vodama, tako da u budućnosti vidim sebe u tom pravcu.
RTRS: Šta vas je motivisalo da "uplovite" u političke vode?
Grahovac: Pored mnogo motiva, istaći ću dva najvažnija. O tome do sada nisam mnogo govorio. Moj otac je bio major Vojske Republike Srpske. Poginuo je u posljednjem Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Јedan od osnovnih razloga zbog kojih sam se aktivirao u politici, jeste to što je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, zajedno s direktorom Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Miloradom Kojićem, učinio da shvatim da moj pokojni otac nije uzalud izgubio život za ovu državu, za Republiku Srpsku. To je glavni i osnovni motiv za moje političko djelovanje. Što se tiče drugog motiva, gdje god po Evropi da sam odlazio, živio i radio, s ponosom sam uvijek naglašavao da dolazim iz Republike Srpske. Predsjednik Dodik je vratio identitet ljudima s prostora Srpske i zbog toga sam ponosno govorio da sam Srbin s ovih prostora.
RTRS: Šta radite u slobodno vrijeme? Imate li neki hobi?
Grahovac: Pored toga što sam penzionisani golman, suprug sam i otac. Sa suprugom Јelenom, stekao sam kćerkice Helenu i Sonju. Slobodno vrijeme maksimalno koristim da provedem s njima jer dobar dio moje karijere oni su ispaštali zbog mog odsustva. Sve vrijeme igranja fudbala, provedeno u pripremama, karantinima, putovanjima i utakmicama, onemogućavalo mi je da provodim vrijeme sa svojom porodicom. Zato se sada trudim da to vrijeme nadoknadim, jer sam porodičan čovjek i zaista uživam u tome. Dio slobodnog vremena posvećujem dobrim i dragim prijateljima, ali prednost ipak dajem porodici, jer ona mi je najveći prioritet u životu.
RTRS: Ima li dobrih prijatelja u fudbalu? Ko Vam je od tih ljudi ostao u najljepšem sjećanju, a ko u manje lijepom?
Grahovac: Nisam gradio karijeru u Republici Srpskoj ali danas, pored karijere i popularnosti koju sam doživio, u svaki grad Srpske u koji odem, većinu prijatelja i poznanika imam iz igranja u omladinskim kategorijama Sloge iz Srpca. Što se tiče prijateljstava u profesionalnom dijelu karijere, stekao sam prijatelje do groba. To je nešto što je mnogo veće i od slave i od novca. Možda tako ne zvuči, ali ima mnogo dobrih ljudi u fudbalu. Iz Ocelula imam dobrog prijatelja Milana Perendiju, Enesa Sipovića, koji danas igraju širom Evrope. Tu su Zoran Ljubinković, Bratislav Punoševac, što se tiče fudbalskog kluba Јaši, Bojan Golubović koji je kasnije nastupao za Steauu iz Bukurešta, i još uvijek je aktivan u rumunskom fudbalu, Milan Mitić koji je nastupao sa mnom u Јašiju. To su fenomenalni ljudi s kojima sam skoro svakodnevno u kontaktu ali se i njihovoj karijeri bliži kraj i zbog toga me često pitaju kako je biti van profesionalnog fudbala. Zaista nije jednostavno završiti karijeru i okrenuti novi list u životu poslije 15-20 godina jednog načina života. Svi ovi ljudi koje sam naveo jesu ti s kojima ću ostatu u kontaktu do kraja života.
RTRS: Koja bi bila poruka mladim talentima u Republici Srpskoj koji bi željeli da krenu Vašim stopama?
Grahovac: Rekao sam da sam mnogo prijatelja iz Srpske stekao igrajući u omladinskim kategorijama. Apelujem na roditelje da ne budu previše ambiciozni u samim počecima bavljenja fudbalom svoje djece, da će oni odmah igrati u Realu, Bajernu, Zvezdi, Partizanu, Barseloni... Primarni cilj na početku bavljenja sportom jeste da se omladina skloni s ulice, jer ako su na treninzima, prije istog je potrebna priprema, a potom i odmor od napornog treniranja i to podrazumijeva da je dijete tri ili četiri sata dnevno odsutno od modernih medija, tehnike, video-igrica, od koji se u potpunosti ne mogu odbraniti. Sport je najveći doprinos razvoju mladih ljudi, da postanu moralni članovi društva. Kada čovjek od mladih dana stekne naviku da se bori za sebe i druga, takve stvari traju dugo, sportska borba i kolektivni duh, kao i razmišljanje da nisu sami na ovom svijetu, da se međusobno pomažu, i da budu pomognuti. To su neke osnove i počeci, a poslije, u periodu između 15-e i 20-e godine, talenat se iskristališe i procijeni da li to dijete može da ide još dalje. Za početak, savjetujem treninge iz dana u dan, da shvate to kao zabavu, a nakon toga da se procijeni za koje domete je svako dijete spremno. Mnogo je važno da vodimo računa o podmlatku u našoj državi. Mnogo važan segment u sportu jeste i ishrana, a redovnim treningom najlakše ćemo redukovati našu ishranu i fizički izgled.
Razgovarao: Srđan Јanjić