Đorđo Sladoje dobitnik Disove nagrade
Odluku je jednoglasno donio žiri kojem je predsjedavao redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Јovan Delić.
U obrazloženju se navodi da Sladoje ima do sada 22 veoma uspjele i visoko ocijenjene knjige, što ga svrstava u red "najostvarenijih savremenih srpskih pjesnika prepoznatljivoga glasa, disovski gorkog, disovski strogo kritički usmjerenog na naše dane, ali i disovski odanog svojoj pjesničkoj tradiciji, jeziku, otadžbini i narodu".
"Taj glas je skeptičan, obilježen iskustvom rata, izbjeglištva, poraza, osjećanja obeskoreijnjenosti, nužno elegičan, protkan ironijom i gorkim humorom, dramatičan glas o dramatičnom i u dramatičnom vremenu. Vjerovatno su zato nekolike njegove knjige komponovane kao "petočinke" - kao prikrivene drame vođene prema tragičnoj katarzi", istakao je žiri.
Nagrađeni pjesnik je rođen 1954. godine u Klinji kod Uloga, u Gornjoj Hercegovini. Gimnaziju je završio u Sečnju, a studije sociologije u Sarajevu. Do 1992. godine radio je u Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu. U vrijeme rata u BiH izbjegao je sa porodicom u Vrbas, gdje je radio kao sekretar Festivala poezije mladih i urednik časopisa "Trag" do 2007. godine.
Od 2007. godine radi kao urednik književnog programa u Kulturnom centru Novog Sada.
Objavio je 22 knjige poezije i priredio je "Najljepše pjesme" Rajka Petrova Noga (2002). Za svoj pjesnički rad dobio je niz najznačajnijih nagrada, a o njegovoj poeziji pisali su najistaknutiji srpski kritičari i objavljena su dva zbornika kritičkih radova.