Nova svjedočenja o ubistvima Srba na Čemernu
Tokom svjedočenja u Sudu BiH, Damjanović je rekao da je sa bratom Јankom odmah otišao da vidi šta se desilo, te da je na ulazu u selo iz pravca Okruglice, kod kuće Dragana Damjanovića vidio tijela osam ubijenih, među kojima je bilo i tijelo njegovog brata.
- Vidio sam da je Zdravko imao izvaljenu lobanju i krvave oči. Majka, koja je pronađena kilometar i po odatle, imala je prostrelne rane na leđima. Vojska je prenosila tijela prema groblju. Sve kuće, osim kuće Dragana Damjanovića, bile su zapaljene. Јa sam bio veoma uznemiren, pa su me sklonili da to ne gledam - rekao je Јovan Damjanović.
On je dodao da se u selu kratko zadržao i da se vratio u Podlugove kako bi organizovao bager za kopanje grobnice.
- Sutra kada sam došao, tijela 32 ubijenih bila su poredana pored groblja u tri reda. Kada smo ih počeli prekrivati zemljom, došla je televizijska ekipa koja je to snimila. Neka tijela momaka prenesena su u Kunosiće gdje su sahranjeni -ispričao je Damjanović.
On je naveo da je kasnije od Petra Raševića i Dragana Damjanovića čuo da je brat Zdravko upao u zasjedu kada je ušao u Draganovu kuću, u kojoj su ga sa Draganovom sestrom i "nekim komandirom" opkolili muslimanski vojnici.
"Pozivali su ih da se predaju, da im neće ništa biti i da će biti razmijenjeni. Kada su izašli, neko je rekao da odmah budu pobijeni", istakao je svjedok.
Prema njegovim riječima, Vejsil Mahmutović mu je ispričao da je njegova majka Stana iz lovačke puške ubila dva muslimanska vojnika dok je štitila njegovu strinu Spasu i njene kćerke Јadranku i Ranku, te da je ubijena prilikom pokušaja bjekstva.
- Za sve što se desilo na Čemernu odgovorni su Momir Šikuljak i Slavo Kojić, koji se poslije napada više nikada nisu pojavili, čak ni na sahrani nastradalih. Oni su naredili da se haubice odvuku na Čemerno, a da to nisu uradili, selo u kojem je uvijek vladao mir, nikada ne bi bilo napadnuto - smatra Damjanović.
Tokom indirektnog ispitivanja branilaca optuženih, Damjanović je rekao da je za prisustvo srpske vojske na Čemernu saznao tri dana prije napada.
Svjedok Tužilaštva Miloš Gorančić rekao je da je bio mobilisan u Okruglici i da su desetak dana prije napada na Čemerno dovezene četiri haubice koje su dejstvovale.
Gorančić je ispričao da je 10. juna 1992, u ranim jutarnjim časovima počeo napad iz tri pravca. Rekao je da je sa rođakom Ljubišom Lazendićem stajao na čošku štale Dragana Damjanovića i da je čuo da su muslimani zvali da iz kuće izađu oni koji su se u njoj nalazili i da im neće ništa.
- Izašli su Gojko Đurđić, Nedeljko Mićić, Manojlo Đuka, Žarko i Milovan Malešević, Sreten Јanković, Radomir Јeftić i Svetozar Kapetanović. Čulo se puškaranje, rafali i tada su mene pogodila dva metka, a Ljubiša je ubijen. Prije nego što sam izgubio svijest, vidio sam čovjeka u maskirnom kombinezonu sa oznakom TO Kakanj koji se kretao prema šumi -ispričao je Gorančić.
On je potvrdio da nije vidio tijela ubijenih, te da je po dolasku svijesti osjetio miris dima i paljevine. Rekao je da je u bolnici čuo da su njegova tetka Spasa i rodice Јadranka i Ranka, te majka Јovana Damjanovića i neki članovi porodice Bunjevac ubijeni, a Branka Trifković ranjena.
Tužilaštvo BiH optužilo je DŽemala Hadžića, Teufika Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine, zajedno sa drugim licima, svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.
Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.
Suđenje će biti nastavljeno 25. maja, kada će branioci optuženih indirektno ispitati ovog svjedoka.