UGALj ZAMЈENjUЈE NUKLEARKE!

Za prvog čovjeka Unije njemačkih rudnika Franca Јozefa Vodopiu situacija je jasna: "Uglja se ne možemo odreći. Do sada je nedostatak struje nadoknađivan u nuklearnim elektranama, ali je sada jasno da se, kratkoročno gledano, Njemačka ne može odreći konvencionalne proizvodnje energije". Bundestag je odlučio da rudnici od 2018. godine više neće dobijati subvencije države, ali to ne znači stavljanje katanca na njihova vrata. Sindikat rudarstva, hemijske industrije i energetike ima na umu i eventualnu privatizaciju. Toj opciji u prilog govori i rast cijene uglja na svjetskom tržištu. "Prije nekoliko godina je u luke Amsterdama, Roterdama ili Antverpena stizao uvozni ugalj po cijeni od 40 evra za tonu. Tada je i cijena prevoza bila osjetno niža. U međuvremenu je tona otišla na više od 100 evra, što bitno mijenja stvari“, kaže Vodopia. U Njemačkoj i dalje ima bogatih nalazišta sorti uglja koje su veoma tražene. Vodopia smatra da se ta nalazišta već sada mogu eksploatisati po konkurentnim cijenama. U blizini rurskog gradića Hama, na primjer, postoji ogromno nalazište koksa - oko 100 miliona tona te cijenjene vrste uglja. Privatnici su već izrazili interesovanje. "Naravno, ugalj bi morao da se koristi u veoma modernim elektranama, s obzirom da će od 2013. biti znatno pooštreni propisi o emisiji štetnih gasova", kaže Vodopia. Potrebno je još nešto - politička volja. Vodopia smatra da bi kompromis demohrišćana i socijaldemokrata u Njemačkoj mogao da utiče i na promjenu oštrih propisa EU. Јer, uglja iz uvoza sigurno neće uvijek biti dovoljno. Nalazimo se na granici. Australijska nalazišta ne mogu da isprate visoku potražnju, Indonezija više nije otkrovenje, već zemlja veoma zastupljena na svjetskom tržištu uglja. Neke afričke zemlje imaju zalihe, ali se sa njima ne sarađuje zbog političkih razloga. Ako Kina i Indija nastave ovako da se razvijaju, i njima će trebati više uglja. Sljedećih desetak godina cijene će i dalje rasti - navode stručnjaci. U opticaju je i ideja o rudniku namijenjenom isključivo istraživanjima i testiranju rudarske mehanizacije na kojoj njemački proizvođači zarade četiri milijarde evra godišnje - 90 odsto od toga izvozom. Ovaj eksperimentalni rudnik ne bi prodavao ugalj, ali bi dobijao novac za testove.