Prijedor - obilježena 17. godišnjica odbrane grada

Nakon pomena održan je okrugli sto na kojem je zaključeno da sve zločine treba procesuirati. Ispred spomenika ''Za krst časni'' zapaljene su svijeće i položeni vijenci. Poštu poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova RS odale su delegacije Republičke organizacije porodica poginulih boraca i Boračke organizacije RS, Kluba Srba Vijeća naroda RS, opštine Prijedor, prijedorskog garnizona Trećeg pješadijskog puka RS, kao i više političkih stranaka. Predsjednik prijedorske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Zdravka Karlica rekla je da se na poluistinama ne može graditi budućnost. Prisjećajući se 14 poginulih branilaca grada i 18 ranjenih, kao i svih 813 nestalih i poginulih boraca iz Prijedora tokom posljednjeg rata, Karlica je istakla da su tišinu 30. majskog jutra 1992. godine razorili pucnji oko hiljadu naoružanih pripadnika ''zelenih beretki''. "Nemamo pravo na ćutanje, jer je pucanj izazvao isti odgovor i tragedija se odvijala u nedogled", istakla je ona. Goran Dragojević 30. maja 1992. godine, kao vozač saniteta Opšte bolnice, ranjen je u napadu muslimanskih paravojnih formacija na Prijedor zadobivši rane od 32 metka. Dragojević svjedoči da prije 17 godina, rano ujutru, krenuo sanitetskim vozilom po ranjene do hotela u Prijedoru. ''Kod podvožnjaka sreo sam grupu muslimanskih civila, koji su osuli rafalnu paljbu po meni. Sa ranama po cijelom tijelu uspio sam vozilo dovesti do Policijske stanice, gdje sam krvario i čekao pomoć skoro sat vremena'', prisjetio se Dragojević, koji je sada 90 odstotni invalid. Dragojević smatra da niko ne može tvrditi da napad na Prijedor nije bio organizovan, jer su se u grupi koja je njega presrela nalazili ljudi iz više prijedorskih naseljenih mjesta, a ne slučajni prolaznici. Marijan Јešić rekao je da ga je u centru Prijedora, dok je prevozio hranu za dijelove jedinica koje su branile grad, ''zarobila grupa koju je predvodio Muhić (Asim)''. ''Vezanog, sa još četiri zarobljenika, u školi (mašinska) čuvao nas je jedan od njihovih vojnika u uniformi'', podsjetio je Јešić, dodajući da mu jedan od njih, nakon nekoliko časova, pucao u glavu, pa je i tu i ostavljen, jer su mislili da je mrtav.