HRVATSKA SRBE POSMRTNO POKRŠTAVA U HRVATE

Da mu je otac Predrag, rođen 1923. godine u Јaloviku kod Šapca, poslije smrti naprasno postao Hrvat, Srećko Arsenović je saznao slučajno, kada mu je zatrebao izvod iz matične knjige rođenih koji vadi u Zagrebu, i u kome se navodi da mu je otac Hrvat. Arsenović smatra da je riječ o namjernom falsifikovanju podataka s ciljem da se umanji broj Srba koji su do devedesete godine 20. vijeka živjeli u Hrvatskoj, te da na taj način pokušavaju dokazati da u Hrvatskoj nije bilo etničkog čišćenja Srba u onom broju na koji se poziva Srbija - piše beogradska štampa. Predsjednik Koalicije udruženja izbjeglica Miodrag Linta rekao je da je ova koalicija čula i da je bilo mijenjanja nacionalne pripadnosti u matičnim knjigama u Hrvatskoj. POHRVAĆENjE I POKATOLIČENjE UZELO MAHA U Hrvatskoj je pohrvaćenje i pokatoličenje Srba uzelo daleko više maha, nego što se to priča, rekao je Srni direktor Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" Savo Štrbac. Štrbac je rekao da ta dva procesa traju još od 90-ih godina 20. vijeka i da se pohrvaćuju uglavnom urbani Srbi po gradovima u Hrvatskoj, koji počinju sami da se upisuju kao Hrvati, dok se pokatoličavaju uglavnom srpska djeca, a takvi slučajevi su najviše prisutni u Zadru i Gospiću. On je naveo da se Srbi u raznim spiskovima sami upisuju kao Hrvati kako bi zadržali posao i kako ne bi bili građani drugog reda, dok djeca predškolskog, školskog uzrasta ili studenti prelaze u katoličanstvo uz odobrenje samih roditelja i uz krizmanje, pri čemu je samo potrebna potvrda da je neko kršten. Štrbac je prenio da mu je pravoslavni sveštenik u Zadru prota Milenko Popović ispričao da se njegov posao pravoslavnog sveštenika sveo samo na izdavanje potvrda da je neko od srpske djece kršteno u pravoslavnoj vjeri. "S tom potvrdom onda dijete sa roditeljima ode kod katoličkog sveštenika, krizma se i postaje katolik. Taj proces je pojednostavljen, jer ne mora ponovo da se krsti", navodi Štrbac. U Zadru je, kako je Štrpcu ispričao prota, prije dvije do tri godine od 30 umrlih, koji su registrovani kao pravoslavci, samo njih dvoje je sahranio pravoslavni sveštenik, dok je ostalih 28 sahranio katolički sveštenik. "Djeca tih umrlih zvala su katoličke sveštenike, vjerovatno da bi imali svoj mir i zadržali svoj posao, jer danas je u Hrvatskoj veliki grijeh biti pravoslavac. Mijenjaju se imena, od Јovana u Ivan, od Јovanovića postaju Ivanovići. To je posebno prisutno u Gospiću i Zadru", naveo je Štrbac. On je naveo da se srpska djeca prevode u katoličanstvo, jer roditelji ne mogu gledati kako im se dijete vraća uplakano iz škole, gdje ga druga djeca prozivaju da je "trofazni". Prema njegovim riječima, u Zadru nema vjenčanja Srba koja obavlja pravoslavni sveštenik, iako mladenci, Srbi, dolaze kod njega po potvrde da su kršteni i sa kojim potom idu kod katoličkog sveštenika da ih vjenča.