U Beogradu sjećanje na velikana srpske književnosti Branka Ćopića (FOTO)
Članovi ove fondacije Mirjana Stojisavljević i Miroslav Radaković položili su cvijeće na grob Ćopića u Aleji zaslužnih građana.
Srpski pisac Branko Ćopić, član Srpske akademije nauka i umjetnosti, nadahnuti pripovjedač, tvorac zanimljivih i upečatljivih likova i događaja koji je pisao svježim, sočnim i slikovitim jezikom, rođen je 1. januara 1915. godine, a preminuo 26. marta 1984. godine u Beogradu.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a u Narodnooslobodilačkom ratu učestvovao od 1941. godine.
Ćopić je počeo da piše još kao đak učiteljske škole i prije Drugog svjetskog rata objavio je zbirke pripovjedaka "Pod Grmečom", "Borci i bjegunci" i "Planinci". Njegova prozna djela su prožeta lirikom, živopisnim realističkim slikanjem života na selu, poznavanjem mentaliteta i psihologije ljudi Grmeča i Podgrmečja, njegovog zavičaja, te vedrinom i vitalnošću duha.
Napisao je veći broj knjiga za djecu, među kojim su: "Bojna lira pionira", "Put u vedrinu" /poezija/, "U svijetu leptirova i medvjeda", "Bosonogo djetinjstvo" /priče/, "Ognjeno rađanje domovine" i "Ratnikovo proljeće" /zbirke pjesama/.
Posljednjom zbirkom pripovjedaka "Bašta sljezove boje", za koju je dobio Njegoševu nagradu, Ćopić se predstavio se kao pisac izuzetne misaonosti i stila, ali i kao razočarani čovjek obuzet melahnolijom i sumornim slutnjama, posebno u uvodu knjige u kojem piše o strepnji od "crnih konjanika" - ubica španskog pjesnika Federika Garsije Lorke.
To kao da je nagovijestilo njegovo samoubistvo 1984. godine u Beogradu. Ostala Ćopićeva djela su: "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj, bronzana stražo", "Osma ofanziva" /romani/, "Rosa na bajonetima", "Surova škola" i "Doživljaji Nikoletine Bursaća" /zbirke pripovjedaka/.