ЈEDAN VIЈEK POPOVIĆEVE "ANTOLOGIЈE"

Matica hrvatska je krajem 1911. objavila antologiju koju je priredio Popović, profesor Univerziteta u Beogradu. Od tada je imala više izdanja, uključujući jedno na slovenačkom 1965. i dva tokom 1990. godine, pa sve do 2001. godine. Ovo izdanje SKZ priredio je književni kritičar Bogdan Lj. Popović, koji važi za najboljeg poznavaoca srpske poezije, a koristio je izdanje iz 1936. godine koje uključuje predgovor prvog priređivača. Uz to ide i napomena da prvobitni priređivač nije htio da kasnija izdanja dopunjuje novim pjesmama, jer je smatrao da je ovo cjelovit izbor za precizno određeni period i odnosi se na srpsku liriku, a ne poeziju koju su pisali i drugi slovenski narodi na Balkanu. O ovom djelu, za koje je rekao da je i danas "živo", govorio je predsjednik SKZ pjesnik Slobodan Rakitić, koji ga je, uz časopis "Srpski književni glasnik" nazvao "vjesnicima novog vijeka i srpske istorije i književnosti, koji su uticali na formiranje duhovne kulture i književnog ukusa u srpskom narodu, ne samo u Srbiji, nego u svim srpskim zemljama". Prema Rakitićevom mišljenju, pokretači "Glasnika", među kojima su bili Јovan Skerlić i Popović, podržavali su nova književna stremljenja, a rezultat toga je ova "Antologija" u kojoj se osjeća snažan uticaj modernih evropskih pjesnika: francuskih (Dučić, Rakić) ruskih (Vojilsav Ilić), njemačkih (Šantić) engleskih (Svetislav Stefanović), mađarskih (Zmaj)... Popović je, što Rakitić smatra važnim, zastupao stav da "nema apsolutno dobrih pjesnika, već prvenstveno ima dobrih pjesama i zato je ovo nije antologija pjesnika, već pjesama". Rakitić je dodao da svaka antologija "ima svog pjesnika" i da je to kod Popovića bio Јovan Dučić, i to samo do 1911. godine, jer Popović nije nikada mijenjao prvobitni koncept.