"Doktor Živago" - CIA objavila prvo rusko izdanje

Postavlja se pitanje, kako je jedna knjiga uspjela da prođe kroz gvozdenu zavjesu? Lako, ali uz pomoć obavještajnih službi. Ne očekuje se od obavještajne agencije da njeguje lijepu književnost, ali po istoričaru Ivanu Tolstoju, baš to se desilo romanu "Doktor Živago". Tajna je otkrivena 2008. na 50. godišnjicu Nobelove nagrade za Borisa Pasternaka. Od istoričara Ivana Tolstoja tada smo saznali da je svemu izdašno kumovala CIA. Ovih dana, afera "Doktor Živago" ponovo oživljava. Šest godina poslije ruskog istoričara, javnost su zagolicala dva američka autora. Piter Fini i Petra Kuve u knjizi "Slučaj Živago". Kremlj, CIA i bitka za zabranjenu knjigu", koja će se pojaviti tokom juna, navode da je CIA prepoznala ogroman propagandni značaj romana. Svoje tvrdnje potkrepljuju tajnim dokumentima iz 1958. "Doktor Živago" najprije je objavljen na italijanskom jeziku 1956, a dvije godine kasnije na ruskom i to u Holandiji. Nobelovu nagradu nije otišao da primi, ali mu je svejedno napravila nevolje. Tanja Popović, profesorka Filološkog fakulteta u Beogradu, rekla je da je Pasternak izbačen iz Saveza pisaca i da je počela takva hajka na njega da je, čak i Nehru zvao Hruščova da stane u njegovu zaštitu. Kako se pritisak na pisca u Sovjetskom Savezu povećavao, tako je na Zapadu rasla popularnost romana, čija je kulminacija bio film 1965. Goran Miloradović sa Instituta za savremenu istoriju kaže da se dogodilo ono što se danas zove spinovanje, davanje smisla događajima koji bi bili na puno manjem nivou, bezazleni, bez nekih posljedica, da nisu dobili takav zamah i usmjerenje da se politizuju. Ipak, ni nekada tajni dokumenti nisu otvoreni tek tako i oživljeni baš sada. Tanja Popović smatra da su teorije zavjere povezane sa političkom nemoći, kao što je i ova. Miloradović je rekao da to nije neki strašan efekat po spoljnu politiku Rusije - to što su oni nekad bili uspješni i napravili tu operaciju sa Pasternakovim romanom. Tanja Popović je dodala da to oni sada nisu u stanju da urade, jer u Rusiji nema nikakvih barijera u objavljivanju bilo kog djela. Da obaveštajna služba demonstrira svoju moć objavljivanjem nekog romana, pa makar bio i zabranjen, danas je skoro nezamislivo. Pored društvenih medija, ko danas ima vremena za čitanje knjiga?