Pero jače od mača - Veliki rat

Pisci prate vrhovnu komandu i plaćaju danak Velikom ratu. Osnovna karakteristika poezije tih godina je rodoljubivo pevanje i ratni pokliči koji treba da podignu duh naroda, kaže Nada Mirkov iz Narodne biblioteke Srbije. "Stojte galije carske! Sputajte krme moćne! Gazite tihim hodom! Opelo gorko držim u doba jeze noćne Nad ovom svetom vodom" "Milutin Bojić je tragična figura, možda je najtragičniji primjer, to što je zabilježio smrt i bacanje vojnika na ostrvu Vidu. To je moralo potresti jednog pjesnika i on je tome dao jednu formu, pa tako postaje simbol stradanja u Prvom svetskom ratu "Plava grobnica" kaže Nada Mirkov. U krfskom zabavniku 1917. godine objavljen je spisak 83-je mladih pisaca, prevodilaca i intelektualaca koji su poginuli u ratovima od 1912. do septembra 1917. godine. Među njima su i Vladislav Petković Dis, Nestor Žučni, Uroš Petrović. U to vreme na Krfu u ljekarskoj službi radio je i Miloš Đorić, koji je i prije rata objavljivao pod pseudonimom Uzdah Sutončić. On svoja iskustva i suočavanje sa bolestima i smrću, bilježi u pjesmama sa drugačijim motivima. "Poezija Miloša Đorića se razlikuje upravo po odsustvu te golgotske retorike, herojske patetike. Motivi su, motiv svjetlosti, motiv sunca, zazivanje ženskog principa, mjeseca koji sluti na obnovu" objašnjava Dragana Bedov, autorka knjige o Milošu Đoriću "Suton i uzdah". Bilo je i onih koji su zbog svog "pera" često zatvarani. Među njima su i Aleksa Šantić, Sima Pandurović i Ivo Andrić, koga je Austrougarska smatrala političkim neprijateljem jer je zajedno sa još nekoliko talentovanih književnika bio pripadnik "Mlade Bosne". "Nalazio se u Zenici i Mariboru u zatvoru, zatim je bio u konfinaciji u Ovčarevu i Zenici. Tu u zatvoru nastali su njegovi meditativni lirski spisi "Ex ponto" koje će i početi da objavljuje u toku rata" , kaže Nada Mirkov. Za vrijeme prvog svjetskog rata, stvara i Stanislav Vinaver, koji je bio jedan od 1300 kaplara i čija su dela uticala na Dušana Vasiljeva, još jednog mladog ekspresionistu. "Јa sam gazio u krvi do koljena i nemam više snova, sestra mi se prodala i majci su mi posekli sede kose... I ja u ovom mutnom moru bluda i kala ne tražim plena; Oh, ja sam željan zraka! I mleka! I bele jutarnje rose!" Kao austrougarski vojnik, regrutovan je Miloš Crnjanski, koji je poslat na galicijski front, da se bori protiv Rusa. Gorka ratna iskustva, izmijenila su njegov stil pisanja. Djela "Oda Principu" i "Lirika Itake", koja su objavljena po završetku rata, predstavljaju začetak drugačijeg pravca, koji će snažano uticati na nove generacije pisaca.