Izložba "Vuk Karadžić-život i djelo"

Vuka Stefanovića Karadžića smatramo velikim reformatorom književnog jezika i pravopisa i jednom od najznačajnijih ličnosti srpske književnosti. 1814. godina i za njega i za srpsku kulturu ima posebno značenje. "Te godine u Beču, odakle su Vukove knjige najčešće stizale, jer je tamo odneo našu riječ, izreku i stih, tamo je tada - prije 200 godina - štampana "Srpska prostonarodna pjesnarica" i tamo je istodobno štampana i "Pismenica srpskoga jezika". Obje knjige je potpisao Vuk Stefanović Karadžić, i tako započeo svoj utrostručeni put. "Pjesnarica" je najavila moć srpskog jezika narodnog o kojem je, kao što je poznato, i Gete kazao svoju pohvalu. "Pismenica" je Vukovo logično i lijepo ime za gramatiku, za početno uvođenje pravila u savremeni srpski jezik", istakao je Miro Vuksanoić, dopisni član SANU. "Gde se prvi put i pominje ono načelo po kojem je Vuk pogrešno poznat "Piši kao što govoriš-čitaj kako je napisano. To nije Vukovo geslo. "Piši kao što govoriš" je rekao njemački filolog Adelung, Vuk je dodao ono "...čitaj kako je napisano", naglasila je Ljiljana Čubrić, direktorka Muzeja Vuka i Dositeja. Ove godine obilježavamo i 65 godina od osnivanja Muzeja Vuka i Dositeja, pa je i to bio jedan od razloga za postavljanje izložbe, na kojoj publika može vidjeti predmete iz Vukove ostavštine, manje poznate javnosti. "Prvi put izloženi neki predmeti koji su do sad čuvani u depoima našeg muzeja - između ostalog, ja bih pomenula i fotografije iz 1897. godine, iskopavanja Vukovog groba. Tu se vidi otvoren njegov kovčeg sa njegovim posmrtnim ostacima, to je snimak njegove lobanje - možda to nekome zvuči morbidno, ali prvi put se izlažu, najzad - obeležava se godišnjica njegove smrti, i kako mi istoričari inače vrlo držimo do svih predmeta, odnosno dokumenata koji odslikavaju određeno vreme, tako su i ove fotografije prvi put izložene, i bez obzira na sve - privlače veliku pažnju publike", rekla je Čubrilovićeva. Pred posjetiocima su prvi put i neki predmeti koje je Vuk koristio. "Tu je njegova putna torba, zatim neke njegove kape - poznato je da je Vuk uvek nosio fes na glavi, bez fesa je jedino na prvom portretu iz 1827. godine i na portretu - rad Dimitrija Lakatarija, gde je Vuk predstavljen kao čovek 40-tih godina života, to su dva jedina portreta gde nema kapu na glavi. E sada smo izložili njegovu bokeljsku i njegovu dalmatinsku kapu koja je, bar sudeći prema podacima koje sam ja nalazila, uglavnom nosio po kući", dodala je ona. Vukova zbirka nije baš brojna, a predmeti koji su mu pripadali stigli su u Beograd na izmaku 19. vijeka. Stalna muzejska postavka koja datira još od osnivanja muzeja 1949. godine nedavno je osavremenjena. Uvedene su tehnološke inovacije, tu je azbukaonica u kojoj djeca sa kustosima-pedagozima uče da pišu, pomoću magneta na zidove slažu slova ćirilice, latinice, ali i ona koja je Vuk izbacio iz azbuke. Za manje od godine muzej je posjetilo više od 18.000 ljudi, među kojima je najviše učenika, ali su sve brojniji i stranci jer je zdanje muzeja - tipičan primjerak turske gradske stambene arhitekture, prema riječima naše sagovornice - jedini takav sačuvan na Balkanu.