Britanski izbori odlučuju o sudbini zemlje i ostanku u EU
Prema anketama javnog mnjenja proteklih dana dva glavna takmaca, Konzervativna stranka aktuelnog premijera Dejvida Kamerona koji je obećao referendum o ostanku u EU i Laburistička stranka Dejvida Milibanda, koji je protiv referenduma, gotovo su izjednačene (uz blagu prednost konzervativaca) i nije vjerovatno da će ijedna od njih dobiti apsolutnu većinu.
Današnja anketa Ipsos-Mori pokazuje nešto uočljiviju prednost Konzervativaca od pet odsto, javio je Rojters, ali to bitnije ne menja odnos snaga.
Rezultat će biti koaliciona vlada u koju bi mogla ponovo da uđe Liberalno-demokratska stranka, koja se dosada protivila referendumu ali je posljednjih dana ublažila stav.
Ne treba zanemariti ni značaj Škotske nacionalne stranke (SNP), koja bi prema predviđanjima analitičara mogla da zabilježi "istorijsku pobjedu" i osvoji više glasova od liberala i zatim podrži vladu prevođenu bilo laburistima bilo konzervativcima.
Na kraju tu je i Stranka za nezavisnost Velike Britanije (UKIP) koja je odlučno protiv ostanka zemlje u EU i koja utiče na diskusiju koja se u zemlji vodi o ovom pitanju.
Ukoliko vladu formiraju laburisti uz podršku Liberalno-demokratske stranke, ostanak u EU je relativno garantovan, jer se i jedna i druga stranka načelno protive referendumu o EU, osim u slučaju značajnijeg prenosa ovlašćenja sa Londona na Brisel.
Ukoliko, kao što je vjerovatnije, Liberalno-demokratska stranka ponovo uđe u koaliciju sa Konzervativnom strankom, koja je obećala referendum o EU, situacija bi se mogla promijeniti na šta ukazuje i činjenica da je lider liberala Nik Kleg proteklih dana nagovestio kompromis rekavši da bi mogao da pristane na referendum.
Klegova proevropska stranka centra dugo se opirala stavljanju ovog pitanja na referendum, smatrajući to nepotrebnim, ali Kleg sada kaže da ovo pitanje neće biti razlog za odustajanje od eventualne koalicije sa konzervativcima poslije izbora.
"Ne želim da od referenduma pravim crvenu liniju koju nećemo prijeći", rekao je on u nedavnom intervjuu Rojtersu.
Izvori u njegovoj stranci kažu da bi Kleg bio otvoren za nagodbu o referendumu u zamenu za "pravedniji" način da se smanji pozamašni budžetski deficit u odnosu na onaj koji zagovaraju konzervativci. On, kako navode izvori u njegovoj stranci, želi da spriječi smanjenje socijalnih davanja i situacija u kojoj porezi ne bi bili povecani ni za peni.
Liberali bi mogli tražiti i neke druge ustupke u vezi samog referenduma, kao na primjer da se referendumsko pitanje formuliše pozitivno - u smislu "da li ste za ostanak u EU", da na njemu glasaju i šesnaestogodišnjaci kao i da učestvuju u redefinisanju odnosa sa EU.
Ukoliko vladu formira neka od dvije glavne stranke uz podršku SNP, koja bi prema predviđanjima mogla osvojiti čak 50 od 59 izbornih okruga u Škotskoj i tako postati treća po snazi stranka u Vestminsteru, to bi kako je nedavno objavljeno na poratlu Politiko mogao biti "kraj Britanije kakvu poznajemo."
Nezavisno od odnosa prema EU, uspon SNP-a je, kako se ocjenjuje, na više načina, najveća unutrašnja prijetnja po integritet britanske države od pobjede Šin fejna na jugu Irske 1918. godine, koja je utrla put za nezavisnost Irske. Sasvim je moguće da bi i pobjeda SNP-a na kraju dovela do nove, ovog puta mirne, ustavne revolucije.
Miliband je inače rekao da neće sklapati sporazume sa škotskim nacionalistima tako da je formalna koalicija praktično nemoguća, a vlada laburista uz neformalnu podršku SNP bi, po ocjeni analitičara, bila nestabilna.