Preminuo istoričar i filozof Žarko Vidović
Žarko Vidović rođen je 1921. godine u Tešnju kod Doboja, a u obje Јugoslavije - Kraljevini i SFRЈ, živio je i školovao se u četiri grada: Sarajevu, Novom Sadu, Zagrebu i Beogradu.
Od oktobra 1941. godine, kada je uhapšen u Sarajevu, bio je zatočenik ustaškog logora Јasenovac, kao i nacističkih radnih logora u Njemačkoj i Norveškoj, odakle je pobjegao 1943. godine.
Više puta prekidane studije - zbog rata, zatočeništva u nacističkim logorima i komunističkim zatvorima - nastavio je na Beogradskom univerzitetu 1948. godine, a završio ih je 1952. godine. Studirao je prvo filozofiju /grupa za istoriju filozofije/, a onda i istoriju umjetnosti.
Od završetka studija predavao je na sarajevskom Univerzitetu, koji je bio prinuđen da napusti 1961. godine zbog političkih pritisaka i preseli se u Zagreb, gdje je na tamošnjem univerzitetu kao redovni profesor predavao istoriju civilizacije.
Zbog javno izraženog otpora agresivnom nastupanju hrvatskog nacionalizma i širenju srbofobije, 1967. godine otpušten je sa zagrebačkog Univerziteta i protjeran iz Zagreba.
Preselio je u Beograd 1969. godine, gdje se kasnije zaposlio u Institutu za književnost i umetnost, na kojem je radio do 1986. godine.
Profesor Vidović je od samog početka bio predavač na Bogoslovskom fakultetu Svetog Vasilija Ostroškog u Foči, a na Akademiji SPC za umjetnost i konservaciju predavao je istoriju umjetnosti.
Nosilac je Ordena Svetog Save za životno djelo, a neka od njegovih najznačajnijih djela su "Meštrović i savremeni sukob sa arhitektom", "Njegoš i Kosovski zavjet u novom vijeku", "Srbiju u Јugoslaviji i Evropi", "Gutenbergova galaksija" i druga djela.