Brana Crnčević dobija ulicu u Beogradu
Na Izbornoj skupštini Srpske napredne stranke, u dijelu koji je bio zatvoren za javnost, saznaju "Novosti", njen predsjednik i premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je podnio Skupštini grada Beograda takav prijedlog. Ideju, za koju se nada da će biti prihvaćena, Vučić je iznio poštujući odluku gradskih vlasti koja predviđa da je neophodno da prođe nekoliko godina od smrti znamenite osobe po kojoj bi se nazivala ulica ili trg.
Time bi se Beograd dostojno odužio autoru knjiga "Bosonogi i nebo", "Cipelice od krokodilske kože", "Njen prvi čaj", "Dunavo", "Zanati", "Kapetan i lula", "Peta strana sveta", Šta ima?", "Čuvari pepela", kao i komedije "Kafanica, sudnica, ludnica" i zbirke aforizama "Piši kao što ćutiš".
A Crnčević je umio da govori i imao šta da kaže, priznavali su oni koji su se družili sa njim, ali i njegovi ljuti protivnici. Često za kafanskim stolom koji mu je godinama bio najdraže radno mjesto, neumorno je ispaljivao duhovite i britke opaske, doskočice i aforizme, koji su se munjevito prenosili na ulice, ulazile u narod i prepričavali kao vicevi i narodne umotvorine. Čuveni su oni: "Prije rata nismo imali ništa, a onda su došli Nijemci i uništili sve", ili "Kako da ne budem srećan? Gdje god da pogledam - sve moj do mojega".
Sve njegove knjige bile su izuzetno čitane. Borislav Mihajlović Mihiz ga je svrstavao u najveće srpske satiričare 20. vijeka, uz Duška Radovića, Vladu Bulatovića Viba i Matiju Bećkovića. Publika ga je voljela, a kritičari i novinari prećutkivali. O tome je Brana, u svom maniru, govorio:
- Meni je važan čitalac, a kritičar je međupsihijatrijska stanica... Novine i kolege su me gurnuli u takozvane političare, a političari, kao što je poznato, ne pišu romane... Laž da se pisci ne bave politikom je socrealističkog porijekla. Najvažnije mi je ono što gurnem između korica. Tu sam pisac, a van korica se bavim politikom.
Ona ga je, ipak, obilježila. U vrijeme socijalizma nazivali su ga nacionalistom i antikomunistom, istjerivali sa beogradske televizije, sprečavali postavku njegovog komada "Srebrni svećnjaci", a dospio je i u zatvor zbog jedne verbalne provokacije u Zagrebu. Politici nije odolio, iako je dugo bježao od nje. Bio je dobar prijatelj Slobodana Miloševića, zagovornik nevinosti Radovana Karadžića, narodni poslanik na listi SPS, član SRS, a zatim i SNS.