"Praznik beznačajnosti" Milana Kundere
Prema riječima Aleksandra Ilića, autora pogovora "Sjetna i vesela fantazmagorija Milana Kundere", ovo djelo ne bi trebalo da iznenadi brojne Kunderine poštovaoce da se on trudi da i u ovaj roman unese elemenat neozbiljnosti.
U "Prazniku beznačajnosti" Kundera konačno ostvaruje svoj dugo sanjani estetski san: da osvijetli najozbiljnije probleme, a ne napiše nijednu ozbiljnu riječ, da fasciniran stvarnošću savremenog svijeta ipak uzmakne svakom realizmu, ocijenio je Ilić.
Prema njegovim riječima, čitaoci će u romanu naći tri ravni značenja. Prvo je prevashodno humorno i Kundera nas upoznaje s četvorkom pariskih drugara. Ovi junaci predstavljaju pozitivni okvir daljih zbivanja i formiranja značenja u romanu, a sljjedeće dvije ravni značenja Kundera se okreće ispitivanju bića, smisla, kako individualnog tako i društveno - istorijskog postojanja.
"Pisac priziva duhove Staljina, Kalinjina, Hrušščova i Ždanova, pretvarajući užas totalitarizma u urnebesnu lakrdiju. Upravo je u trećoj ravni značenja romana Kundera pokazao da smijeh razara moć", istakao je Ilić.
Nasuprot "ozbiljnosti velikih istina", Kundera ironicčo ističe: "Beznačajnost, prijatelju i to vam je suština postojanja. Ona nas prati svuda i uvijek. Prisutna je čak i tamo gdje niko ne želi da je vidi: u užasima, u krvavim borbama, u najvećim nesrećama".
Istražujući apsurdni svijet čovjeka i istorije, Kundera roman i završava sa osmjehom i poručuje da je "potrebna hrabrost da se ona prepozna u tako dramatičnim uslovima i da se nazove svojim imenom. Ali nju ne treba samo prepoznati, beznačajnost moramo naučiti da volimo."
Kundera je češkog porijekla, a živeo je u egzilu u Francuskoj od 1975. i tamo dobio državljanstvo 1981. Komunistička vlast u Čehoslovačkoj je zabranjivala njegove knjige sve do Plišane revolucije 1989. godine.
Nekoliko njegovih knjiga je veoma uspješno ekranizovano.