Služen pomen ubijenim pripadnicima "Mlade Bosne"
"Danas je Vidovdan, simbol za tragediju, stradanje, iskušenja, a istovremeno i za neizrecivu čežnju za slobodom i za pravdom. I sve te riječi stapaju se u ovu spomen kapelu, u liku krasnih mladića od kojih mnogi nisu doživjeli ni tridesetu godinu života, a život su dali za slobodu i pravdu", rekao je Slobodan Šoja, predsjednik Upravnog odbora "Prosvjete", koja je i organizator današnjeg događaja.
Podsjećajući na izjave da "Srbi pomenom 'Mladobosanacima' slave ubice', Šoja je rekao da normalni ljudi moraju stalno ponavljati da "slave mlade momke koji su voljeli svoju zemlju i sve ljude, bez razlike na religiju" i da oni zaslužuju mnogo više poštovanja i pažnje.
"U ovom teškom vremenu, BiH je zemlja koja većinski o ovim mladićima govori na najgori način. Onog dana kada se u BiH svi slože da je riječ o izuzetnim i hrabrim mladićima koji su primjer za BiH ne zbog onog što su učinili, već zbog onog kakvi su bili, onda će to biti zdravija zemlja koja neće imati nikakvih problema i koja će živjeti srećno i prosperitetno", istakao je Šoja, izrazivši sumnju da će se taj dan morati sačekati ko zna koliko godina, možda i decenija.
Za pripadnike "Mlade Bosne" Šoja kaže da su to bili odabrani mladići i da ih među hiljadama nije bilo takvih.
"Govorim ovo sa malo tuge i gorčine zbog toga što ovđe nije ništa počišćeno, krov je oštećen, i nema nikakve brige za održavanje kapele", naveo je Šoja.
Održavanje Spomen kapele je u nadležnosti Јavnog preduzeća "Pokop", od koga su predstavnici "Prosvjete" u više navrata zatražili da se izdvoje sredstva za njenu obnovu, ali da nikada nisu dobili odgovor.
Pomen "Mladobosanscima" služili su sveštenici Srpske pravoslavne crkve - Crkvene opštine Sarajevo, a prisustvovali su predstavnici Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta", predstavnici Ambasade Srbije u BiH, Humanitarnog udruženja "Dobrotvor" i Kola srpski sestara "Sveta velikomučenica Tekla" iz Sarajeva.
Na današnji dan 1914. godine član "Mlade Bosne" Gavrilo Princip izvršio je atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu, u kojem je od posljedica slučajnog ranjavanja preminula i njegova supruga Sofija Hotek.
Sarajevski atentat poslužio je austrougarskim vlastima za vojnu invaziju na Srbiju, što je dovelo do Prvog svjetskog rata.
Članovi "Mlade Bosne" izvršili su atentat u znak protesta protiv austrougarske okupatorske politike i iz težnje većinskog srpskog naroda za oslobođenje i ujedinjenje.
Svi atentatori su uhapšeni i suđeno im je od 12. do 28. oktobra 1914. godine.
Posmrtni ostaci vidovdanskih heroja sakupljeni su po zatvorima zemalja bivše Austrougarske monarhije u kojima su tamnovali, nakon čega su 7. jula 1920. godine sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Sarajevu.
Spomen kapela posvećena vidovdanskim herojima otvorena je 19 godina kasnije. Na kapeli su ispisani stihovi crnogorskog pjesnika Petra Drugog Petrovića Njegoša: "Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi".
Stotinu godina od Sarajevskog atentata obilježeno je 2014. godine sa dosta kontroverznih istupa sarajevske političke i intelektualne elite koji su tvrdili da je "Gavrilo Princip bio terorista", a ne mladi revolucionar koji se borio za oslobođenje svoje zemlje od okupatora.