Renato, alas sa Dunava - peca i spasava živote
Kako sam kaže, on je četvrta generacija alasa u porodici Grbić, 55-godišnjak sa stare Karaburme koji je odrastao na Adi Huji. Јoš kao dječak sjedio je na kraju čamca i ribario sa ocem. Dane i noći provodi loveći ribu kod Pančevačkog mosta, ali i u svojoj sada već nadaleko poznatoj “Konobi kod Renata i Goce“, smještenoj odmah ispod “Pančevca“.
Većina ga zna jednostavno kao Renata, mnogi ga zovu Spasilac, a ima i onih koji u njemu vide - Miča Bjukenona! Oženjen je, ima dva sina i unučiće, na koje je prenio ljubav i strast prema rijeci.
Prvu osobu spasao je još sredinom 90-tih godina prošlog vijeka, a od tada je pružio još jednu šansu za život i mlađima i starijima, i ženama i muškarcima. Prije godinu dana iz vode je izvukao čak i radnika koji je popravljao prugu na Pančevačkom mostu i koji se nesrećnim slučajem obreo u rijeci.
- Uvijek kada krenemo u akciju spasavanja imam bojazan da nećemo stići na vrijeme. Opustim se tek kada je izvučemo na suvo, predamo ljekarima Hitne pomoći i budemo sigurni da je još jedan život spasen - kaže Grbić.
Nažalost, većina onih koje je spasao, nisu željeli da budu spaseni. I rijetki su ga zvali da se zahvale.
- U kontaktu sam ostao samo sa jednom djevojkom koja je imala 18 godina kada sam je spasio. Bio sam joj čak i na vjenčanju - rekao je Renato.
Iako mu, kako sam kaže, najviše prijaju pohvale običnih građana, ostaće zapisano da je 2010. dobio nagradu za herojsko djelo, da je proglašavan za “Naj Beograđanina“, nosilac je plakete za najplemenitiji podvig, zahvalnicama se ne zna ni broj...
Izvor: Blic