Kako se i malobrojni procesuirani zločinci nad Srbima pokušavaju spasiti kazne? (VIDEO)
Za ove monstruozne zločine niko nije odgovarao, iako su počinioci u velikom broju slučajeva poznati. Takav je slučaj i sa Hasanom Alićem, koji je 1993. godine u logoru Orašac kod Travnika odsjekao glavu Dragoljubu Popoviću. Suđenje je više puta odlagano zbog Alićevog psihičkog stanja, odnosno navodne nesposobnosti da prati suđenje.
Dragoljuba Popovića su, sa još četvoricom hrvatskih civila, oteli pripadnici jedinice El Mudžahedin iz njihovih domova u Travniku, s namjerom da ih, navodono, razmijene za zarobljene mudžahedine. Međutim, umjesto razmjene, u kampu Orašac, naočigled preostalih zarobljenih prvo je ubijen, a zitim mu je odsječena glava.
Iako je poznato da je taj zločin počinio Hasan Alić, suđenje nije ni blizu kraja. Ekspert za borbu protiv terorizma, DŽevad Galiješavić, isključivu odgovornost vidi u Sudu i Tužilaštvu BiH, koji žele da prikriju tragove koji, kaže, vode diretkno do Alije Izetbegovića.
- Upravo zato i suđenje Sakibu Mahmuljinu, suđenje Hasanu Aliću, kao i raniji pokušaj da se sudi Šemsudinu Mehmedoviću, nailaze na opstrukcije Suda i Tužilaštva BiH. Sud i Tužilaštvo BiH su ustvari saradnici i oni su najveći problem ovog društva u tretiranju problema ritualnih odsijecanja glava - smatra Galijašević.
Suđenje Hasanu Aliću više puta je odgađano jer, navodno, nije bio sposoban da prati suđenje. A uvjerenje o Alićevom psihičkom stanju izdaje Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, na čijem je vrhu Sebija Izetbegović.
- Trag ovih zločina vodi do Alije Izetbegovića, prikriva ih Bakir Izetbegović, u tome mu pomaže institucija na čijem je čelu Sebija Izetbegović, Bakirova žena. Јasno je da smo u začaranom krugu i da oni koji su inspirisali zločine i naređivali ih, čak i danas, kada su mrtvi, imaju moć da, preko svojih nasljednika, sprečavaju sankcionasanje tih zločina - ističe Galijašević.
Dokaza za veze Alije Izetbegovića sa mudžahedinima jeste napretek, a da je on jedini koji ih je mogao kontrolisati govori i činjenica da su mnogi oficiri takozvane Armije BiH tvrdili da nemaju kontrolu nad mudžahedinima koji su činili ove zločine.
I za ovaj konkretan slučaj, pred sudom u Hagu komandne odgovornosti oslobođen je Enver Hadžihasanović, komandant 3. korpusa takozvane Armije BiH, a u presudi je, između ostalog navedeno, da su mnogo veći uticaj na mudžahedine imali pojedini muslimanski svešetenici, nego oficiri. I dok se odgovornost za zločine godinama utvruđuje, ili pokušava sakriti, porodice ubijenih sve manje vjeruju da će pravda biti dostižna.