Prlić i ostali: Praljak zatražio oslobađanje
Praljak je negirao da je bio učesnik u zločinačkom poduhvatu nasilnog stvaranja proširene hrvatske države na teritoriji BiH, kao i samo postojanje tog poduhvata.
Praljka, koji je bio načelnik Glavnog štaba HVO-a, vojske samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna, Tribunal je 2013. nepravosnažno osudio na 20 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini tokom 1993. i 1994. godine.
Praljkov advokat Nataša Faveau-Ivanović prvostepenu presudu nazvala je “nepreciznom, konfuznom, nerazumnom i protivrječnom“.
Ona je kazala da je Prvostepeno vijeće “izmislilo i iskonstruisalo“ hrvatsko zločinačko udruženje, proglašavajući “politički cilj“ hrvatskog vođstva za “zločinački plan“.
Kao “protivrječan“, Praljkova zastupnica izdvojila je zaključak iz presude da je Franjo Tuđman želio podjelu BiH, ali i hrvatsku autonomiju unutar te države.
“Podjela BiH nije bila izmišljotina Tuđmana, koji joj se uvijek protivio, nego je nju na sto stavila međunarodna zajednica“, kazala je Faveau, tvrdeći da je Tuđman želio suverenu BiH u međunarodno priznatim granicama.
Praljak i još petorica lidera bosanskih Hrvata 2013. godine proglašeni su krivim za zločine počinjene u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, na čelu s predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom, čiji je cilj bilo uspostavljanje “hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine“, nasilnim i trajnim protjerivanjem muslimanskog stanovništva iz osam opština u BiH.
Svrha stvaranja tog entiteta, po presudi, je bilo “ponovno ujedinjavanje hrvatskog naroda“, budući da je zločinačkim planom bilo predviđeno da se on “ili ujedini sa Hrvatskom, u slučaju da raspada BiH“ ili ostane u BiH “s tijesnim vezama s Hrvatskom“.
Praljkov advokat je pobijala nalaz iz presude da su hrvatske snage “okupirale“ teritorije u BiH, tvrdeći da bosanski Hrvati nisu mogli okupirati zemlju u kojoj su živjeli. Pritom, podsjetila i da je HVO bio dio oružanih snaga BiH, zajedno sa tzv. Armijom BiH.
Po Praljkovoj braniteljki, “Hrvatska nije učestvovala u ratu u BiH“, već je naoružavala i logistički podržavala muslimanske snage.
Ona je tvrdila i da nije dokazano da su Praljak i HVO bili odgovorni za rušenje Starog mosta u Mostaru, te da se “nijedna činjenica ne može Praljku staviti na teret“.
Druga Praljkova braniteljka Nika Pinter rekla je da optuženi nije znao za masakr koje je HVO, po presudi, počinio nad 36 muslimanskih civila u selu Stupni Do, kao ni za logore za Muslimane u Dretelju i Gabeli. Za to vrijeme, Praljak je “spašavao živote Hrvata“, tvrdila je njegova braniteljka.
Obraćajući se sudijama, Praljak je tvrdio da je, s početka 1993. godine, “nemoćna da se suprotstavi Vojsci Republike Srpske, Armija BiH napala HVO da bi nakoknadila teritorije“, uprkos činjenici da je “90 odsto oružja dobila od Hrvata“.
Pored Praljka, Tribunal je 2013. izrekao kaznu od 20 godina zatvora Brunu Stojiću, ministru odbrane HRHB, i zameniku komandanta HVO Milivoju Petkoviću. Ratni premijer HRHB Јadranko Prlić osudjen je na 25 godina zatvora. Valentin Ćorić, komandant vojne policije HVO, osudjen je na 16 godina zatvora, a predsednik komisije za razmenu zarobljenika HRHB Berislav Pušić na zatvorsku kaznu od 10 godina.
Pušić ne prisustvuje raspravi o žalbama, budući da je praktično izdržao kaznu. O njihovim žalbama, ali i o žalbi Tužilaštva koje je zatražilo oštrije kazne, Tribunal će raspravljati do 28. marta.
Prlić i ostali proglašeni su krivim za kampanju progona Muslimana iz osam opština u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni od proljeća 1993. do proljeća 1994. koja je uključivala ubistva, silovanja, deportacije, nečovječno postupanje, protivpravno zatvaranje, nehumana djela, uništavanje i oduzimanje imovine, bezobzirno razaranje naselja i kulturnih i vjerskih objekata, prinudni rad i protivpravno terorisanje civila.
Ta zlodjela – kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija – počinjena su u opštinama Mostar, čapljina, Ljubuški, Prozor, Stolac, Vareš, Gornji Vakuf, Јablanica.
Iznošenje žalbi se nastavlja.
Izvor: BIRN