"Beograd je osamdesetih sijao"
U studiju Aleksandra Protića sredinom aprila počela je prva faza rada na filmu koji će, kako je najavljeno, biti dostojan spomenik liku i djelu jednog od najvećih umjetnika bivše Јugoslavije, duhu Beograda, najvažnijem predstavniku Novog talasa, simbolu jednog ljepšeg vremena i vrijednosti na koje se zaboravlja.
"Novi talas se pojavio u sredini u kojoj se to nije očekivalo. Bila je to nova epoha, novi stil života, pojavila se svježa muzika, svježe ideje, spotovi koji su imali svjetski odjek. Divno je bilo biti svjedok svega toga", rekao je Šandorov Tanjugu.
Blizak prijatelj i saradnik Vlade Divljana podsjeća da je Divljan pratio sve novo što se dešalo u muzici i uvijek bio "na pola koraka ili korak ispred" mnogih svjetskih zvijezda, "čovjek koji je davao muziku i muzika je bila uvijek dio njega".
"Prožimala ga je, sve je prolazilo kroz njega i sve što je radio dolazilo je do ljudi, to je bio taj savršen krug, divna razmjena energije koja je u njegovom slučaju bila fantastična i za sva vremena", naglasio je Šandorov, dodavši da je Divljan ostavio na desetine melodičnih pjesama koje su "išle direktno u srce" i to ga je izdvajalo.
Reditelju Mladenu Matičeviću Vlada Divljan je jedna od najdražih i najznačajnijih figura u životu.
"U vrijeme kada sam ja odrastao pop i rok muzika su bile vrlo važne i mi smo se prepoznavali i formirali na osnovu toga ko koje ploče sluša i koje grupe voli, a Vlada Divljan je za mene bio najznačajniji predstavnik tog Novog talasa i beogradske scene ili tog cijelog novog pokreta u rokenrolu koji je redefinisao sve, zvuk, izgled, ponašanje u odnosu na medije", ispričao je Matičević u razgovoru za Tanjug.
On naglašava da je Divljan i u istorijskom smislu izuzetno važna ličnost.
"Mislim da je zapadna civilizacija od šezdesetih godina zapravo najviše formirana kroz pop kulturu. Na isti način na koji će ljudi i ovde i u inostranstvu reći da su ih formirali Dejvid Bouvi, "Kleš ili Ramons, ja mogu da kažem da je mene i moju generaciju formirao Vlada Divljan", istakao je on.
Divljan je, prema riječima Matičevića, donio novi izgled, novu energiju, novo čitanje urbane popularne kulture pedesetih i šezdesetih godina u Beogradu, donio je dvadesetak pjesama koje će biti evergrin, ali i eleganciju u pojavi, fenomenalno sviranje gitare, unio je u rokenrol manire koji mu vrlo često ne pripadaju, gospodstveno ponašanje.
"Postao je figura zbog koje smo bili ponosni da kažemo negdje na moru da smo iz Beograda i prosto je bio najznačajniji predstavnik tog perioda i revolucionaran u svakom smislu", dodao je on.
To vrijeme obilježili su i grupe "Električni orgazam", "Disciplin a kičme", "Ekatarina Velika", ali Divljan je, po mišljenju Matičevića, imao posebnu "vanvremensku eleganciju i gospodstvo".
"Svi smo mu zavidjeli, bio je najtalentovaniji, najpametniji i najljepši i sve djevojke su ga voljele i strašno je svirao gitaru. Šta biste mogli više da očekujete od života?", rekao je Matičević.
On se sjeća da je Beograd osamdesetih godina bio sivlji, "nije bilo šarenog svjetla, ni milion mjesta na koja ste mogli da izađete, ali je duhovno svjetlio".
"Upravo ti ljudi i ta generacija svima nama je otvorila vrata u svijet umjetnosti, rokenrola, tako da je paradoksalno da je u tom sivilu svijetlilo zapravo jako svjetlo, a to su bili svi ti rok muzičari i postojala je snažna energija da mi pripadamo nečemu, da vjerujemo u nešto, da je to naš glas, naša pobuna", naglasio je Matičević, dodavši da on i dalje živi "u vrijeme kada su živjeli Idoli".
Šandorov se prisjeća da osamdesetih godina niko nije napravio veliku karijeru i stekao veliki novac po svjetskim mjerilima, ali i da to nikome zapravo nije bilo bitno.
"Svirki je bilo puno, sviralo se u punim salama i na mnogo mjesta, a danas, čini mi se da je globalno muzika otišla u vrlo svedeni, minimalistički, primitivan izraz koji je postao strašno popularan", primjetio je Šandorov.
Priznaje da ne prati mnogo svjetsku scenu, ali primjećuje da je ono što na "Јutjubu" pređe milijardu pregleda "dno dna", da tu od muzike nema ništa.
"Ljudi koji fantastično pjevaju uslovljeni su da obrću novac, pa je tako Kristina Agilera primorana da pjeva gluposti da bi zaradila producentskim kućama veliki novac. Novac guši sve kvalitetno i ono što umjetnost treba da bude. Novac je u svim segmentima umjetnosti postao mjerilo uspjeha. Ovo vrijeme je donijelo grubu materijalizaciju svega", konstatovao je Šandorov.
On ističe da će film "Nebeska tema" pokazati "novim klincima" koliko je Divljan bio divan čovjek, "čovjek koji je ovaj grad učinio boljim i mnoge ljude učinio srećnijim".
Matičević kaže da će se u filmu vidjeti kako se sviralo nekad i kako se danas, na nov način, sviraju te iste pjesme.
"Možda će to nekom klincu otvoriti vrata ka svijetu koji je potpuno čaroban, jer ljudi koji ne poznaju tu muziku su ljudi kojima je jedan spektar nečega oduzet i ovaj film će to pokušati da vrati", poručio je Matičević.