„Otvori mi, belo Lenče“, „Dimitrijo, sine Mitre“, „Petlovi poje“, „Dude, belo Dude“, „Gvozdeno kreveče“, „Kito, 'ćerko, koj čuka na portu“, „Stanika mi bolna legnala“... Tople melodije starih vranjskih pjesama u svom napjevu, stihu i svakoj svojoj noti nose istinite događaje i ličnosti opjevane u njima. U vranjskoj čaršiji se otuda i danas dok se pjesma kao med topi u ustima, klizi niz grlo i razliježe se gradskim ulicama, ili se u kafanama, svadbama i veseljima lijepi za dušu i srce, mogu čuti priče i legende o njihovom trajanju i nastanku. Ni jedno veselje od proševine, češljanke, svadbe, krštenja, strižbe ili rođendana u Vranju ne može da počne bez pjesme „Otvori mi, belo Lenče“. Kao po komandi, od nje ruke same polete u vis, srce zatreperi i sa njom započinje „bašaleske“ i igra bez kraja, do zadnjeg daha, zore i svitanja, i prvog pojanja pijetlova. Takve su, otprilike i ostale vranjanske pjesme.