VЈEKOVNO ISKUSTVO PROŽETO RADOM
Sumoran kišni dan Dragoljuba Galića iz Donjih Goleša kod Banjaluke držao je u kući i protiv njegove volje. Dočekao me veselog glasa jadajući se na vrijeme:
“Navalila padati pa mi neda maknuti iz kuće. Meni je teško sjediti da ništa ne radim, da nikuda ne hodam”.
I bez da me pita pijem li, na stolu se našla rakija za mene i omanja čaša crnog vina za njega:
“Nisam ti ja bio pijanica, a volio sam popiti. Ponekad biti i tamo đe je kavga. A puno sam duvanio. Kad ne radim, malo su mi bile i dvije kutije za dan. Veli meni doktor ili da batalim cigare ili da spremam kovčeg. Mislim se, mislim, pa bacim cigare. Bilo je to prije četeres i koju godinu”, priča kroz smijeh.
Vraćajući misli stoljeće unazad, prepričava scenu iz Prvog svjetskog rata koja mu se urezala duboko u sjećanje. Negdje pred kraj rata došao njegov otac kući u uniformi srpskog vojnika sa kokardom na kapi. Dragoljub uhvatio priliku i čekićem polupao kokardu. Dobio je šamar koji ga i danas peče.
“A onda ti ja u drugom ratu prišijem sebi kokardu. Kratko sam je nosio. Odem u partizane. I kod njih sam bio malo vremena. Dok sam bio sa četnicima redovno sam se brijao. U partizanima sam znao biti i sa bradom od dvije – tri neđelje”, sjeća se ratničkih dana i dogodovština. Malo poćuta pa ratnička sjećanja završi kazivanjem o onome od prije dvadeset godina:
“Kad je ono puklo u Bosni 92. ja se javium u vojni odsijek. Pitaju mi šta tražim. Kažem da 'oću pušku i raspored. Oni se nasmiju, nešto upišu u bukvicu i pošalju me kući”.
Dragoljub je, kako kaže, uzeo 104. godinu. Prije dvije godine tresao je šljive i pao sa četiri – pet metara visine.
“Možda meni 'vako mršavom i laganom ne bi ništa bilo da sam pao na ledinu. Ali sin pod šljivu stavio željezni plug pa sam se dobro polomio. Krpili me u bolnici nekoliko mjeseci”. I ovo životno iskustvo prati smijehom.
Naredno bolničko iskustvo je kuriozitet svjetskog ranga. Јanuara 2012. godine, u njegovoj 103. životnoj godini, ugrađen mu je pejsmejker. Poznata su samo dva slična slučaja: jedan u Engleskoj i jedan u Turskoj gdje su pejsmejkeri ugrađeni muškarcu i ženi starima 106 godina. Dragoljub i ovo komentariše šeretski:
“Veli meni doktor da će ovo raditi 10 godina bez popravke. Јa mu kažem: kad dođem za deset godina nemoj da tebe ne bude ovdje da ovo popraviš!”
Godine mu ne padaju teško, ali mu teško pada kišno vrijeme jer ne može van kuće:
“Јa sam ti blentav za posao. Volim raditi. Kad ne radim kao da ne živim. Evo, prije neki dan moj sin cijepao letvu, a ja otesao 40 komada. I skovao dva kanata pa me sada malo boli desna ruka”.
Pitam čime se hranio i ima li u tome tajne za dugovječnost.
“Јeo sam ti ja sve i svašta. Najviše volim mlijeko i sir. Samo toga prije nije bilo koliko sam ćeo. Mljelo se svakakve antrage. Pomiješaju zob, ječam, proju i još svašta. E, kakva je sada 'rana. Da je ovako bilo u mojoj mladosti ja bi živio duže i od orla i od gavrana!”