Vaskršnji razgovor sa episkopom srednjoevropskim gospodinom Sergijem

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Za Vaskrs se kaže da  je najveći Hrišćanski praznik. Ovaj praznik je  veličanstven i poseban, jer je njime smrt poražena, a život je pobijedio. Koje poruke nosi Vaskrs?

VLADIKA SERGIЈE- '' Najprije želim da se zahvalim vama što ste izvoljeli da obaviite intervju sa mnom. Želio bih pozdraviti sve vaše slušaoce Radio- televizije RS. Hristovo vaskrsenje je najradosniji događaj koji se desio u istoriji ljudske civilizacije, pa je logično da je najveći hrišćanski praznik. Vaskrs se proslavlja kao uspomena na dođađaj kojim je pobijeđena smrt.
Odmah od početka i nastanka Crkve, Vaskrs je postao centralni događaj od kojeg i sa kojim se kreće čitav bogoslužbeni život Crkve. Dakle sva teologija i sva duhovnost Crkve je zapravo Vaskrs. Mnogo je poruka, vjerovatno je to Božija volja i On je to sam osmislio da se svake godine kada se proslavlja Vaskrs, mi kao Pravoslavna crkva Hristova uvijek imamo nešto novo da poručimo ovom svijetu, a što je upravo inspirisano događajem vaskrsenja Gospodnjeg.
Prva i osnovna poruka jeste da je život i sve ono što on nosi sa sobom, i dobro i zlo itekako ima smisla, jer smrt koja sve obesmišljava je pobijeđena- nema više smrti. Smrt je jedina zapravo trajno umrla, a ostaje da živi samo nada i to nada u vječni život, život koji bukti i koji nikada ne prestaje. Ljepše vijesti od ove nema. Otuda mi ove godine poručujemo da nada postoji, a ta nada nije apstraktna , nego je ona zaista vaskrsli Gospod Isus Hristos.
Od svih religijskih, političkih, ideoloških vođa koje nam donose nekakav bolji život- samo je Hristos taj jedini koji nudi vječni život, a na nama je da odaberemo koji ćemo život.''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Prazniku Hristovog  Vaskrsenja prethodi Veliki  ili Časni Post-  šta je svrha ovog posta , i koliko   je savremeni čovjek spreman da se kroz post, molitvu , pokajanje i pričešće  približu Bogu i da tako duhovno uzrasta?

VLADIKA SERGIЈE- '' Svrha svakog posta, pa i Časnog posta je da se čovjek približi Bogu i svojim bližnjima.Približava im se tako što posti, što se moli, a to znači da se bori protiv samoga sebe, odnosno protiv svojih navika, svojih iracionalnih potreba, svog karaktera, svojih strasti, koje ga tjeraju da uvijek sebe stavlja u prvi plan. Iako naša moderna civlizacija ima uticaj na nas više od naših roditelja, i koja nas uči ekstremnom indivudualizmu i samodovoljdnosti, ipak savremeni čovjek, bez obzira na naciju, profesiju ili godine, spreman je i željan posta i molitve- bolje reći on želi Boga, koji je Sveta Trojica i Spasitelja, kakav je Isus Hristos.
Danas savremeni čovjek je umoran i prevaren od svijeta, njegove potrebe, strasti i želje su proglašene za Bogove, a ti lažni Bogovi su ga ohrabrili da okameni svoje srce nažalost, i da zatvori vrata svoga srca pred istinitim Bogom, koji je Sveta Trojica, ali nažalost i pred drugim čovjekom. A na primjeru Svete Trojice, čovjek između ostalog, vidi da je biće zajednice, da ne može bez drugih ljudi, a na primjeru Hrista vidi se da je stvoren da živi vječno, sa svojom dušom i tijelom svojim. Dok sa druge strane lažni Bogovi su sahranili živoga čovjeka, jer je takva situacija u grobu, ležiš u zemlji ili među četiri zida zatvoren i odvojen od Boga, od života ljudi, nekakvim kamenom ili vratima. Postom i molitvom čovjek zapravo otvara ta vrata, zato Gospod i kaže- ''Molite se i daće vam se, kucajte i otvoriće vam se!''
Neka mi se oprosti za na ovom slobodnom tumačenju , ali to su post i molitva o kojima pričamo.
Mi kucamo i otvaramo vrata srca svoga da u njega uđe Bog i naš bližnji,
zaboravljamo sebe, a zapravo tada zaista ulazi Gospod Isus Hristos, kao naš
Bog i naš bližnji , koji jedini pokazuje da misli na nas, i koji je jedini kojeg istorija pamti da je ustao iz mrtvih. On dolazi da vaskrsne i
i nas, da razvali vrata i kamen našeg groba, jer samo on to može.

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Koliko je  je danas i uopšte čovjeku potrebna i važna vjera u Vaskrslog  Sina Božijeg?


VLADIKA SERGIЈE - ''U današnjem vremenu terorizma, političkog licemjerja i hegemonije, u vremenu pojačane radijacije, nuklearnog otpada, u vremenu neobičnih bolesti, straha, depresije, medijske manipulacije, ne postoji ništa potrebnije i važnije od vjere u vaskrsloga Sina Božijega, Gospoda našeg Isusa Hrista.
Ovo vjera nije nikakva jeftina psihička utjeha u teškim vremenima, već naprosto vaskrsli Isus Hristos je istina, i to vječna istina. Mi danas živimo u vremenu opšte laži, nama treba zaista istina- a to je vaskrsli Hristos.
Ako pogledate Јevanđelje i čitate kao su neki od Јevreja i Rimljani imali namjeru da prošire priču da je neko ukrao i sakrio Hristovo tijelo, a da on i zapravo nije vaskrsao- oni su zapravo znali da je to strašna sila i impuls, koji svi mi danas manje ili više osjećamo. Vjera u vaskrslog Hrista pobjeđuje sva carstva, sve nevolje, iskušenja i u isto vrijeme budi nadu. Srašna je to sila- blago nama možemo reći!''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE - Kako pravoslavni vjernici ove godine dočekuju Vaskrs, s više ili manje nade u neki prosperitetniji život nego ranijih godina ?

VLADIKA SERGIЈE- '' Kao što rekoh u vremenu terorizma, globalne nesigurnosti, ekonomske krize svi socijalno- politički sistemi na zemlji su se pokazali kao nepouzdani. Izgleda da staro hrišćansko uvjerenje da je čovjek svuda i uvijek isti jeste ispravno. Tako, stiče se utisak da danas vlada opšte nezadovoljstvo i neizvjesnost. Prosperitetniji život je postao politička floskula i to je svima jasno, i otuda i toliko depresija, nažalost. Ljudi polažu nadu u apstraktne stvari, jer ipak polako se trijezne. Sada nasataje vakum, prazan prostor koji pokreće vječno pitanje- '' Čime ispuniti taj psrostor''?
Zapravo ljudi u tome traže nešto- traže Hrista. To znači da im je potrebna crkva da im teba Sveta Liturgija koja je tijelo Hristovo, kako su govorili i naši apostoli i pravoslavni svetitelji. A to tijelo Hristovo je njegovo vaskrslo tijelo, isto ono koje su tražile i žene mironosice. E to zaista traže današnji ljudi, možemo slobodno da tako kažemo.

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Vaskrs je praznik koji se proslavlja liturgijskim sabranjima, ali isto tako je praznik koji se proslavlja u porodici. Koliko je ovaj praznik značajan za porodicu, kao osnovnu jedinku društva?

VLADIKA SERGIЈE – “ Znamo da je porodica osnov svega, i treba tako da bude. Ona se s pravom i naziva domaćom crkvom, a u crkvi, jednako kao i u državi, mi živimo i doživljavamo posljedice nečijeg ponašanja koje smo naučili i stekli u svojoj porodici. Porodica je svetinja. Ipak, tu treba da imamo rasuđivanje o duhu Hristovog vaskrsenja. Često se dešava da naš moderni individualizam nameće da treba da vodimo računa samo i isključivo o svojoj porodici, pa imamo često pojave praznovanja hrišćanskih praznika isključivo u krugu porodice, a van crkve. To zaista nije dobro i to nije hrišćanska filosofija. Porodici je mjesto u crkvi. Dakle, u crkvi se sve dešava. U crkvi, kao zajednici vjernika, se prvenstveno proslavlja Vaskrs, zato što se Hristos po svom vaskrsenju prvo javio apostolima, dok su služili Liturgiju. Nije se javio nekoj porodici. Tako se i danas na svakoj Liturgiji u crkvi, javlja Vaskrs i Hristos se daje vjernima u vidu hljeba i vina, s kojim se i mi pričešćujemo i najbliže sjedinjujemo sa Hristom. Daj Bože da se brinemo o crkvi, onoliko koliko se danas brinemo o svojoj porodici.”

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Praznik Vaskrs je praznik kada se sjećamo i naših upokojenih. Zašto je bitno sjećanje na naše upokojene?

VLADIKA SERGIЈE - '' Ovo je praznik kada se sjećamo svih, i živih i pokojnih. Ali posebno pokojnih. Zato što, kao što rekosmo, Hristos je vaskrsao iz mrtvih i obećao svim upokojenima, od pamtivijeka, da će jednako tako ustati iz mrtvih, svojom dušom i tijelom. Bilo bi lijepo da posjetimo grobna mjesta svojih dragih upokojenih, da im ostavimo crveno jaje na grob i otpjevamo Vaskšnji tropar, radujući se skorom viđenju i zajedničkom vječnom životu. Kad ovako nešto kažemo, ljudi nažalost misle da je to pogrešno ili sektaško učenje, strano našem Pravoslavlju, ali ne, ovo je osnov vjere naše, jer nam apostol Pavle kaže: “Ako Hristos nije ustao, uzalud je vjera naša”. Tome se može dodati i to , ako ne vjerujemo da ćemo i mi vaskrsnuti iz mrtvih, zaista je uzalud vjera naša.''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Kazali ste da je potrebno pri odlasku na groblje naših upokojenih, ponijeti i crveno jaje, a običaj je da se za Vaskrs pripremaju , farbaju i ukrašavaju jaja. Šta je simbolika toga?

VLADIKA SERGIЈE - '' U Pravoslavnoj crkvi ima dosta simbolike. Mi smo Crkva koja govori, izražava se simbolikom, a jezik simbolike je metaforičan, nije magijski. To je jezik koji nastoji da bude jasan svima, a opet da ostane dubok. Samo farbanje jaja za Vaskrs, i to isključivo crvenom bojom to je drevni običaj koji, kako se misli, potiče još iz apostolskih vremena , jer jaje u sebi krije život, a kada pukne njegova ljuska crvene boje, koja je simbol prolivene krvi Hristove, tada se pokazuje taj skriveni život. Tako i sa Hristom, iz njegovog raspeća, iz njegovog groba, kada on vaskrsne izbija, zaista, život.''
RADIO REPUBLIKE SRPSKE- U kakvoj atmosferi se proslavlja Baskrs u Eparhiji Srednjoevropskoj, na čije čelo ste izabrani prošle, 2014. godine, a gdje ste došli iz manastira Rmanj u Martin Brodu?

VLADIKA SERGIЈE - '' U manastiru Rmanj sam bio 16 godina, u Eparhiji sam ovdje već 7 mjeseci na novom mjestu episkopa. Ovdje u dijaspori, uz sve tehničke poteškoće, prije svega mislim na poslovne i životne obaveze našeg naroda u Njemačkoj, koji je uslovljen i kalendarom koji nije pravoslavni, mislim da se ipak Vaskrs proslavlja dolično našem crkvenom, pravoslanim predanju, što će se reći, iznad svega, liturgijski, a potom i porodično, a to je molitveno čemu je prethodio četrdesetodnevni post, i to je sasvim dovoljno da se proživi Vaskršnja radost, odnosno radost našeg Svetog Pravoslavlja.''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Na kojem području se nalazi ova Eparhija ? Koliko imate vjernika, crkava? Da li imate dovoljno sveštenika koji mogu da zadovolje sve potrebe Eparhije?

VLADIKA SERGIЈE –  '' Eparhija se danas nalazi samo na prostoru države Njemačke, a do 2011. godine ona je imala u svom sastavu i Austriju, i Švajcarsku. U današnjoj eparhiji ima oko 140 hiljada vjernika, a Srba u Njemačkoj, po nekoj procjeni, ima od 400 do 600 hiljada. Mnogi imaju njemačka državljanstva, pa je teško utvrditi tačan broj Srba. Imamo ovdje 42 parohije i aktivnih sveštenika takođe 42, imamo 26 crkvenih opština, jedan manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru , u kome se i nalazi trenutno sjedište Eparhije. Јedan manastir Svetog Јustina Ćelijskog kod Folde, koji je u izgradnji i skit Svetog Spirdona blizu Frankfurta, odnosno imamo četiri monaha. Hramova na prostoru naše Eparhije ima oko 35, dok se još bogosluži na 48 mjesta u mnogim iznajmljenim katoličkim hramovima, gdje je manji broj vjernika.''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE- Kakav je duhovni život ljudi koji žive daleko od svoje matice i koliko je važno to da oni dolaze u crkve? Kazali ste da ih ima od 400 do 600 hiljada, a da ima 140 hiljada vjernika. Kolika je i kakva je uloga crkve u njihovom duhovnom životu?

VLADIKA SERGIЈE - '' Duhovni život je isti kao i kod ljudi u otadžbini, i to mislim bez razlike. Crkva je zajednica krštenih, pravoslavnih ljudi i svi koji su kršteni i okupljeni na liturgiji oko svog episkopa ili sveštenika, su crkva, a naša zajednička uloga nije da njegujemo tradiciju i običaj radi same tradicije i običaja, nego iznad svega da praktikujemo da prenosimo glas i silu Duha Svetoga koji svjedoči i potvrđuje da je vaskrsenje Hristovo i vaskrsenje naše . Pored brige o našim ljudima, vjera u vaskrsenje Hristovo, koja nas i pokreće, nalaže nam da se brinemo o svima koji nas okružuju.''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE – Preosvećeni vladiko šta bi bila Vaša poruka vjernicima Srpske pravoslavne crkve u Republici Srpskoj , Srbiji i širom rasajanja povodom Vaskrsa?

VLADIKA SERGIЈE - '' Zbog vjere u Vaskrsenje, naš Sveti Sava odrekao se zemaljske slave i prestola. Sveti knez Lazar je pošao na Kosovo sa vjerom u vaskrsenje Hristovo i vaskrsenje svoje svete vojske.
Sve je ovo u istoriji naše pomjesne Srpske pravoslavne crkve, kao i drugih pravoslavnih crkava, ispunjeno vaskrsenjem. Sve u našoj istoriji je pobijeđeno krstom i vjerom u vaskrsenje Hristovo. Otvorimo svoja srca i pustimo Hrista da nas vaskrsne. Sami zaista ne možemo ništa. Radujmo se i veselimo se zajedno sa našim svetim precima, jer smo mi zaista, sa Hristom, pobjednici, a smrt je kroz vaskrsenje Hristovo pobijeđena. Hristos vaskrse!”

Našpmena- Vaskršnji razgovor sa vladikom Sergijem  emitovan je  na Vaskrs- 12. aprila 2015. godine u programu Radija Republike Srpske.

Kompletan intervju možete slušati na ovom linku.