Sveti prorok Јelisej

Ilija je rekao Јeliseju volju Božiju i ogrnuo ga svojim ogrtačem i izmolio od Boga dvogubu proročku blagodat za njega. Јelisej je odmah ostavio svoj dom i rodbinu i pošao za Ilijom. A kada je, kako piše u Starom zavjetu, Bog uzeo Iliju na ognjenim kolima, Јelisej je ostao da produži proročku službu sa još većom silom od Ilije. Bog je proslavio proroka mnogim čudima. Prema hrišćanskom vjerovanju, po čistoti i revnosti bio je ravan najvećim prorocima, a po čudesnoj sili, koja mu je data od Boga, prevazilazio ih je sve. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je razdvojio vodu u Јordanu, gorku vodu u Јerihonu učinio pitkom; pustio vodu u iskopane rovove za vrijeme rata s Moavićanima; umnožio ulje u loncima bijedne udovice; Somanićanki vaskrsao umrlog sina; sa dvadeset hljepčića nahranio stotinu ljudi; iscijelio od bolesti vojvodu Nemana; pustio bolest na slugu svoga Gijezija zbog srebroljublja; oslijepio cijelu jednu vojsku sirijsku, a drugu, opet, natjerao u bjekstvo; predskazao mnoge događaje, kako narodu, tako i pojedincima. U gradu Sonamu jedna bogata žena imala je sina. Desilo se, da joj se djetence razboljelo i na taj dan umrlo. Ona je došla kod Јeliseja i u očajanju pala pred njegove noge. Prorok je otišao u dom, gde je ležalo dijete, i dugo se molio Bogu. Djetence je oživjelo. Vojni komandant cara sirijskog, Neeman, bio je zaražen gubom (zarazne gnojne rane). Niko ga nije mogao izliječiti od te bolesti. A žena Neemanova, imala je služavku, zarobljenu jevrejsku djevojku. Vidjevši stradanja svog gospodara, ona je rekla: “Evo, ako bi gospodar moj otišao kod proroka u Samariju, on bi skinuo sa njega gubu”. Neeman je otputovao u zemlju izrailjsku k proroku Јeliseju: Јelisej je poslao slugu da kaže Neemanu, da se sedam puta umije u rijeci Јordan. Neeman je tako i učinio, kako mu je rekao prorok, i odmah je ozdravio. S bogatim darovima on se vratio Јeliseju, ali prorok ništa nije primio od njega. Kada je Neeman otišao kući, sluga Јelisejev, Gijezije, stigao ga je i uzeo od njega u ime proroka, srebro i nešto odjeće. Sakrivši dobijeno, Gijezije se javio Јeliseju. “Otkuda ideš, Gijezije!” upitao je Јelisej. “Sluga tvoj nikuda nije išao”, odgovorio je Gijezije. Tada prorok razobliči njegovu laž i reče mu: “zajedno sa srebrom Neemanovim dobićeš i njegovu bolest”. I izašao je Gijezije od Јeliseja, pokriven gubom. Prorok Јelisej je i poslije svoje smrti učinio čudo. Godinu dana nakon njegove smrti, mimo pećine, u kojoj je bio sahranjen, nosili su umrlog čovjeka. Ali, vidjevši neprijatelje, pogrebnici su žurno bacili tijelo umrlog čovjeka u prorokovu pećinu. Kada se on, pri svom padu, dotakao kostiju Јelisejevih, odmah je oživio i stao na svoje noge. Preminuo je u dubokoj starosti. SPC slavi ga 14. juna po crkvenom, a 27. juna po gregorijanskom kalendaru.