Razglednice

Nema turiste koji će odoljeti da iz kraja, koji mu se svidi ukućanima i znancima, ne pošalje razglednicu. Stručnjaci kažu da je, samo lani, blizu 600 miliona Zemljana putovalo po svojoj ili po drugim državama. Pritom ne smijemo zaboraviti na dio ogromnog novčanog udjela koji su ovi putnici potrošili kupujući razglednice-te manje ili više živopisne sličice, na kojima je otisnuto više od stotinu miliona motiva. Uz uobičajene geografske motive raznih krajeva, mislimo i na novogodišnje čestitke i prigodne razglednice. Stručnjaci koji se bave istraživanjem raznih medija tvrde da “ljubavne zakletve i mudre misli”, koje su duže od stotinu godina izlijevane iz srca na taj komadić papira, danas ni izdaleka ne dostižu moderne razglednice. Neki, opet, u prve razglednice ubrajaju one sličice koje su u 18. vijeku prodavali pojedini gostioničari po srednjoj Evropi gostima koji bi se zaustavljali u njihovim krčmama. Ako bi se gost zadržao više sati, gostioničar bi mu jednu takvu kartu lijepo obojio i ukrasio. Ipak, do prve razglednice današnjeg formata, stiglo se sasvim slučajno. Godine 1865. berlinski poštanski službenik Hajnrih fon Stefan riješio je da svom nepouzdanom dobavljaču vina pokaže šta mu se sprema. Hajnrihov bijes bio je toliki da mu je poručio samo: “Idi do đavola”! Preciznom Prusu prosto se nije dalo pisati pismo. Ali, zato je postao pronalazač dopisne karte-dopisnice: tako što je poruku napisao na komadiću papira. Ta dopisnica, koja je, u stvari, malo starija sestra razglednice, prema pečatu udarenom na nju, poslata je 18. juna 1870. godine. I što je naročito zanimljivo, imala je dimenzije 14 puta 9 centimetara. Ove dimenzije dopisnice, koja će uskoro postati razglednica jer će je početi ukrašavati crtežima, neznatno su se mijenjale. Godine 1870. počele su te sličice kružiti po Luksemburgu, Švajcarskoj i Engleskoj. 1871. godine su ih već čitali u Belgiji, Danskoj i Holandiji. Počele su razveseljavati prijatelje i primaoce u Švedskoj, Norveškoj i Rusiji 1872., a samo godinu dana kasnije preplavile su SAD, Francusku i Španiju, te u Srbiji. Šta je sa RS? Istočnohercegovačke opštine Berkovići i Ljubinje su vrlo rijetke, ali vjerovatno ne i jedine opštine u RS koje nemaju ni jednu svoju razglednicu. Ljubinje je davnih 60-tih godina prošlog vijeka imalo dvije crno-bijele razglednice na kojima su mještani jedni drugima čestitali Novu godinu. Mnogo kasnije grad pod Radovinjom je imao i tri različite kolor-razglednice, ali kako je njihovih zaliha ponestalo pred poslednji rat, više ih niko nije obnovio. Prilično neobično, mora se priznati.