Glog

Za glog postoje i druga manje poznata imena kao što su bijeli glog, bijela drača, bijeli trn, glogovka, oštri trn, pasji trn, čobančica... Na našim prostorima najrasprostranjeniji je bijeli glog, u čijem se plodu nalazi samo jedna sjemenka. Njegov cvijet i list najčešće se beru i prodaju pod imenom crvenog gloga. Zbog svoje već poznate ljekovitosti, inostrano tržište sve više je zainteresovano da iz naše zemlje uveze velike količine cvijeta i lista gloga. U svijetu, kao što se zna, ljudi se poslednjih decenija okreću prirodnim putevima izlječenja, a tu je, čini se, glog postao nezaobilazan.
Poslednjih godina, kod nas se prave lijekovi od gloga, namijenjeni prije svega ljudima koji imaju probleme sa srcem, onima sa slabim nervima i ženama u predmenopauzi i u menopauzi. U narodnoj medicini posebno se isticalo blagotvorno dejstvo gloga na staračko srce. Dokazano je da glog zaista povećava snagu srčanog mišića, poboljšava provodljivost impulsa i smiruje lupanje srca. Dobri rezultati su postignuti i kod mlađih ljudi, posebno kod srčanih nervoza. Naš narod je vijekovima koristio magijske postupke u liječenju raznih bolesti. Kult glogovog drveta očuvan je do danas, pa je opstalo i vjerovanje da čovejk koji je bolestan odnese kolač od kukuruznog ili pšeničnog brašna do gloga i tamo ga okači uz riječi: “U glog ulog, a u tijelo odlog”! Vjerovalo se da je ovo drvo zaštitnik zdravlja i da ga se plaše svi demoni i bolesti. Poznat je i običaj Roma iz Šumadije koji su se na Đurđevdan pričešćivali glogovim listom. Glog raste po ogoljenim, kamenitim i suvim mjestima. Da bi se sačuvala njegova ljekovita svojstva, važno je znati šta, kako i kada brati. Do cvjetova se dolazi kad je u cvatu polovina otvorena, a druga polovina još u pupoljku. Treba uzbrati cijele cvasti isključivo po suvom vremenu, još bolje ako je sunčan dan i staviti ih u korpe. U što tanjem sloju zatim ih sušiti na promaji i ne prevrtati da se ne bi izlomile. Osušen cvijet mora da se čuva dobro zapakovan. List se bere mlad i suši kao i cvijet, dok se plodovi ubiraju kad su potpuno zreli. Glog je, inače, trnovit, razgranat i otporan grm koji raste do četiri metra. Listovi su podijeljeni u tri do pet režnjeva i po obodu testerasti, a cvjetovi bijeli, rjeđe malo ružičasti sakupljeni u mirisne cvasti slične štitu. Ističe se mnoštvom prašnika crvene boje. Plod je okruglasta i malo duguljasta crvena, mesnata koštunica sa jednom do tri sjemenke. U gloginjama ima masnog ulja, šećera, limunske, vinske i drugih kiselina, dok kora sadrži alkaloide. Ukoliko ste se opredijelili da pronađete lijek u čaju od gloga za neku svoju boljku, treba da znate da duža i svakodnevna upotreba može da izazove mučninu, pa čak i trovanje. Preporučuje se da se poslije pet do sedam dana liječenja čajem napravi pauza od dva-tri dana. Podrazumijeva se, naravno, da pacijent za sve vrijeme terapije mora biti pod nadzorom ljekara ili fitoterapeuta.