latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 28/09/2016 | 14:56

O istorijatu parfema

Veliki “bum” parfema i mirisa, poslije Rimskog carstva, dogodio se u 17. vijeku da bi se 1656. godine u Francuskoj otvorila prva zanatska radionica proizvođača rukavica i parfema...

 

Prije osvajanja Grčke i drugih evropskih prostora, Rimljani su imali poseban praznik koji se svake godine održavao krajem aprila, a koji je slavio miris, boginju Floru i prvu pojavu cvijeća. Kasnije, u poznatim rimskim kupatilima muškarce bi masirali mirišljavim uljima i mastima, a Konstantin Veliki prenio je upotrebu mirisa u crkvu. Istok u čitavoj priči zauzima posebno mjesto, budući da u muslimanskim narodima, te Kini i Indiji, kultura korišćenja mirisa postoji još puno duže. Gotovo uvijek je bila povezana sa svadbenim ili pogrebnim običajima, ali istovremeno su žene Orijenta kupatilo ili neko drugo mjesto za uljepšavanje smatrale vrlo bitnim. Kako je broj stanovništva rastao, svijet se mijenjao, vjere su se širile, a tehnološka dostignuća pomijerala granice, tako je i parfem našao svoje mjesto u modernom svijetu. Iz 1190. godine sačuvan je prvi zapis o prodavcu parfema u Parizu, a čiju je distribuciju odobrio sam Anri VI. Zbog ljudske taštine ili ne, parfem je ostao važan dio kozmetike, nešto kao “zmija za njuh”. Veliki “bum” parfema i mirisa, poslije Rimskog carstva, dogodio se u 17. vijeku da bi se 1656. godine u Francuskoj otvorila prva zanatska radionica proizvođača rukavica i parfema. Krug poklonika novog, modernog trenda polako se širio, a dvor Luja Četrnaestog čak su prozvali “mirisnim dvorom”, mada je opštepoznata stvar da su se u ono doba dvorani rijetko prali, a često mirisali intenzivnim mirisima. To se sigurno ne može nazvati dobrom ili mirisnom kombinacijom. Značajnu promjenu razvoj parfema doživio je u 19. vijeku, prvenstveno zahvaljujući velikom naučnom napretku, a razvoj moderne hemije udario je temelje industriji parfema kakvu danas poznajemo. Grase u Provansi, u Francuskoj, postao je središte uzgoja cvijeća i trava za čitavu parfemsku industriju, posebno jasmina, ruže i narandže. Uz stvaranje finog mirisa isto tako važna postala je i ambalaža. Već poznati proizvođač parfema Fransoa Koti udružio se s Reneom Lalikom te su zajedno dizajnirali staklene bočice raznim imenima u svijetu mode, a kasnije i jednom od najpopularnijih ikad, Šanelu 5, koji je 1921. stvorio Ernest Bo. Danas se u prodaji nalazi preko 20 hiljada mirisa koji više ne predstavljaju privilegiju bogatih, već štaviše, svaki od tih vrsta mirisa ima svoju publiku. Što se Evrope tiče, Francuska je ostala centar proizvodnje, a u novije vrijeme i dizajna parfema.