Svete mučenice Vera, Nada, Ljubav, i majka im Sofija

Živjele su i stradale u Rimu u vrijeme cara Adrijana. Sofija mudra, kako joj to i ime kaže, rano je ostala udovica, i kao hrišćanka bijaše dobro utvrdila i sebe i svoje kćeri u vjeri Hristovoj. U vrijeme kada se mučiteljska ruka Adrijanova pruži i na dom Sofijin, Vera je imala 12, Nada 10, a Ljubav 9 godina. Izvedene pred cara, sve četiri, držeći se za ruke „kao vijenac ispletene” smjerno , ali odlučno ispovijediše vjeru u Hrista Gospoda i odbiše da prinose žrtve idolskoj boginji Artemidi. Pred stradanje, majka je savjetima hrabrila kćeri, da bi istrajale do kraja. „Vaš nebesni Ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje vječno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tijela vaša budu mukom umorena, On će vas obući u netruležnost, i rane na vašim tijelima će zasijati na nebu kao zvijezde.” Јednu po jednu mučili su ljutim mukama, najprije Veru, pa Nadu, pa Ljubav. Tukli su ih, sjekli, bacali u oganj i u vrelu smolu, i najzad jednu za drugom mačem posjekli. Mrtva tijela svojih kćeri uze Sofija, odnese van grada i tamo česno sahrani. I osta na grobu njihovom tri dana i tri noći moleći se Bogu, i u tome predade duh svoj Bogu hitajući u rajska naselja, gde su je, blažene duše njenih slavnih kćeri, čekale.