Miholjsko ili „bablje“ ljeto

„Babljim ljetom“ se nazivaju topli, sunčani dani rane jeseni. Slična definicija daje se i za „miholjsko ljeto“: topli dani oko Miholjdana. Miholjdan je u narodu smatran kao dan početka jeseni, jer bi dotad morale biti gotove žetve i berbe. Bablje ljeto je razdoblje između kraja septembra i kraja oktobra. Miholjskim ljetom nazivaju se jesenska razdoblja vrlo ugodnog vremena, sunčanog i toplog, toplijeg od dugogodišnjeg prosjeka temperature za taj dio godine. Uobičajeno je nadijevati takvo ime razdobljima lijepog vremena tek nakon službenoga nastupa jeseni, početkom zadnje septembarske trećine, te tokom cijelog oktobra. Prije toga i nakon toga – ne!“ Prema vremenu u te dane određuje se i kakva će biti zima. Oštru zimu najavljuju izreke:

“Ako je uoči Miholjdana vedra noć, zima će imati veliku moć”; ili:

“Ako na Miholjdan sjever vuče, veliku zimu i snijeg dovuče”.

Blagu zimu najavljuje izreka:

“Kiša Miholjdanska, do Božića blaga zima”.

Neki misle da se u nazivu „bablje ljeto“ krila pogrdna ali dugo uvriježena misao ljudi koji mrze žene da je „baba isto što i vještica“. Smatrali su da su se u te kasne, tople dane, nakon ljeta, regrutovale vještice. Ime bablje ljeto dolazi od dugih niti paučine koje bi se u to doba našle po šumama, livadama i živicama koju npr. Česi zovu „babské vlasy“. Duge niti paučine u tom razdoblju povjetarac nosi vazduhom.