Srce

Često čujemo da neko kaže: hrabro srce, tvrdo srce, junačko srce, nježno, dobro, meko srce i sl. Nauka o čovjeku nas uči da je srce “mišićavi organ, koji pokreće i reguliše krvotok”, ali znamo da u čovjekovom životu srce nije samo to, nego i mnogo više. Znamo da ono može da voli, želi, mrzi i plače. Znamo i to da svako ljudsko srce ima neku tajnu. Pa i sama riječ SRCE krije jednu tajnu. Srce je slovenska riječ.Prvobitan naziv je u starom jeziku bilo srdce, što je slično riječima sred, sredina. Srce je, dakle, u početku značilo “ono što je u sredini”. A tako i jeste-srce je organ koji se nalazi u sredini čovjekovog tijela. Po tome se, kasnije, sve što je u sredini počelo nazivati srcem ( npr.srce od olovke). Kad se čovjek uzbudi, srce mu zadrhti, zakuca brže i jače. Zato su ljudi vjerovali da se u srcu kriju osjećanja: hrabrost, prijeteljstvo, ljubav, srdžba, samilost. Zato se i kaže: hrabro, junačko, nježno srce. Za one koji su hrabri kažemo da su srčani. A oni koji su srčani uvijek pobjeđuju. Poznati su stihovi:

“Boj ne bije svijetlo oružje,

već boj bije srce u junaka”.

Kada nas neko dočeka prijateljski, odnosno otvorena srca, kažemo da je srdačan. Prijatelje pozdravljamo srdačno ili im u pismu od sveg srca nešto želimo. Za one koji su ljuti kažemo da su rasrđeni,da ih je obuzela srdžba, odnosno, da su srditi. Ako nekoga volimo, rećićemo da nam je prirastao za srce. Ljudi koji žive u tuđini kažu da ih “srce vuče u rođenu zemlju”. Ako nekoga uvrijedite grubim riječima često će vam reći: “za srce si me ujeo”. Zato je dobro znati da ne treba “sve k’ srcu primati”.