Sova

Sovi se već hiljadama godina pridaje poseban značaj. Primitivni ljudi imaju o njoj mnoge praznovjerice, uglavnom, zbog njenih krikova. Kad čuju huk sove, u mnogim dijelovima Evrope, još uvijek to tumače kao predznak smrti. A u staroj Grčkoj sova je predstavljala simbol mudrosti. Po cijelom svijetu su rasprostranjene različite vrste sova. Snježno bijelo perje sove iz ledenih arktičkih predjela slaže se sa okolinom i čuva je od pogleda neprijatelja. Ima ih i veoma različitih po veličini: od onih majušnih kao vrabac, koje se hrane skakavcima i osama, pa do goleme buljine koja može da uhvati čak i zeca. Sova je ptica koja je aktivna samo noću, pa je zbog toga cijelo njeno tijelo prilagođeno takvom načinu života. Kada hukne noću, sve životinje koje se nalaze u njenom okruženju odmah se preplaše. I, ako se preplašene životinje pokrenu i tom prilikom načine kakav šum, sova ih smjesta čuje, jer ima izvanredno razvijeno čulo sluha. Sovine uši su klempave, što kod drugih ptica nije slučaj. Neke vrste sova imaju iza ušiju nešto slično trubi, što im omogućuje da bolje čuju. Kada sova prestraši žrtvu i začuje šum njenih koraka, može da vidi svoj plijen čak i u mraku. Postoje dva razloga te izvanredne sposobnosti kod sova. Sovine očne jabučice su veoma elastične, te ih ona može upraviti u djeliću sekunde na bilo koju daljinu. Priroda ju je obdarila i time da zjenice može veoma jako raširiti. To joj omogućuje da vidi i pri najmanjem tračku svjetlosti. Očne jabučice kod sove su smještene tako da mora uvijek pomjerati glavu u pravcu u kome želi da pogleda. Čak i perje pomaže sovi u lovu. Ima tako mekano perje da može da leti bešumno i da se nečujno stušti na plijen. Poljoprivrednicima je sova veoma korisna životinja jer uništava pacove, insekte i ostale štetočine koji ugrožavaju usjeve. Međutim, ima i takvih vrsta sova koje napadaju piliće i drugu domaću živinu, te nanose izvjesne štete domaćinima.