Narodna vjerovanja o prizivanju mrtvih rođaka

Ako neko želi da vidi svog dragog, a preminulog rođaka, majku ili oca, prevashodno, onda treba da ujutru, prvog dana poslije četrdesetodnevnog pomena, porani i ode na grob umrlog. Prethodno ne smije ni sa kim da govori. Prije polaska treba da pripremi flašu bijelog ili crnog vina, i da vino, kada stigne na grob stavi pored krstače. Onaj koji zaziva treba da stane ili sjedne, podno groba i da čeka. Odjednom će se pojaviti sjena umrlog. Onog časa kada onaj koji zaziva progovori, nešto umrlog zapita, ili se zaplače-sjena će nestati i više se nikada neće pojaviti. Ovaj običaj je zabilježen u leskovačkom kraju. Neumorni opisivač narodnog života i sakupljač narodnih umotvorina ovoga kraja, prota Dragutin Đorđević zabranjivao je ovaj običaj riječima: Ko to radi uznemirava duše umrlih i to tako što duše onih koji su zazvani da izađu, poslije ne bivaju primljene među ostale duše koje nisu zazivane. Vjerovanje je, znači, bilo rasprostranjeno i upražnjavano.