Miraz u našim narodnim običajima o braku

Za početak života u bračnoj zajednici, roditelji su svojim kćerima poklanjali novce, tapije na imanja, njive, šume, livade, kuće, skupocjen nameštaj. Dio miraza djevojka je sama spremala i taj dio je poznat kao djevojačka sprema. Posteljina, stoljnjaci, peškiri, jorgani, noćne košulje, dokazi šta i kako devojka umije da radi, koliko je spretna, vrijedna i vična ručnom radu. Danas, mada se javno ne zove tako, miraz koji djevojka unosi u zajednički život može da se “uokviri“ u ovo: Završen fakultet, aktivno znanje bar 2 svjetska jezika, karijera u usponu, dobra podloga za dizanje stambenog kredita, lična biblioteka (trgovci bi to nazvali 10 metara knjiga); duge noge, ugrađeni silikoni, pirsing u pupku, vještački nokti, fonoteka srpske novokomponovane muzike; skupocjene šerpe, mašina za pranje sudova, Veliki narodni kuvar (prenosi se s koljena na koljeno), mašina za pravljenje domaćih rezanaca i, naravno, teflon tiganj za palačinke. Naš narod bi rekao: “kakav mladoženja takav i miraz”. Najbolji miraz koji roditelji mogu da obezbijede svojoj kćeri, miraz s kojim može višestruko da profitira, jeste lijepo vaspitanje! Ovaj vid miraza je univerzalna vrijednost i ne podliježe uticaju vremena i prostora. Ili bi bar trebalo da je tako.