Prepodobni Alimpije Stolpnik

Rođen je oko 522. godine u Hadrijanopolju u maloazijskoj oblasti Paflagoniji. Najpre kao ekonom, a potom kao đakon služio je u crkvi u Andrijanopolju kod episkopa Teodora, koji ga je prihvatio nakon očeve smrti. Iako je bio voljen od svih, uvijek je težio usamljeničkom načinu života. Prvo je pobjegao na istok u grad Evhait, ali su ga odatle vratili Teodor i ljudi iz njegovog kraja. Pošto je želja da živi usamljenički preovladala, povukao se na jedno grčko groblje od kojeg su ljudi bježali zbog vjerovanja u demonska priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), prethodno uklonivši paganske simbole i postavivši krst. Na stubu je na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života, prema hrišćanskom predanju oko 53 godine. Zbog toga je nazvan stolpnikom i ostao je dosljedan uprkos iskušenjima i podsmijehu ljudi. Najzad, poslije nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeliteljskih moći u koje se vjerovalo. Pored njegovog stuba najprije je podignuta crkva posvećena velikomučenici Efimiji, koja mu se navodno javila u snu, a potom su podignuta i dva manastira, jedan muški i jedan ženski. U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra Marija, a on je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju. Ustanovio je tipike, odnosno manastirske propise, prema kojima su se vladali monasi u oba manastira. Na primjer, monahinjama je bilo zabranjeno da se pojavljuju pred muškarcima.
Četrnaest godina pred smrt, Alimpiju su oboljele noge, tako da više nije mogao da stoji. Prema predanju, Alimpije je živio 120 godina i preminuo je 640. godine u vrijeme vizantijskog cara Iraklija. Crkva slavi ovog sveca 26. novembra po starom kalendaru ili 9.decembra po novom, a njegova lobanja se nalazi u riznici svetogorskog manastira Kutlumuš. Poštovan je i u katoličkoj i u pravoslavnoj crkvi.