latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 16/12/2016 | 14:53

Bor i jela

U našoj narodnoj poeziji, momak izgleda „kao bor“ a djevojka se poredi sa jelom...

 

Čuli ste da se kaže: “bor je božanstvo, na jeli vile stanuju, bori se glogom protiv nečastivih, dren je mali ali mu je moć velika”. A zašto se tako govori saznaćete u današnjoj emisiji.

Na Momiru zelen bor nikao, na Grozdani vinova lozica,

savila se loza oko bora”.

Često se u narodnim pjesmama čovjek upoređuje s borom:

Dva su bora naporedo rasla, među njima tankovrha jela,

to ne bila dva bora zelena, već to bila dva brata rođena”.

Bor je smatran božanstvom. U nekim krajevima ljudi se kunu u bor pa tako kažu: “Bora mi”! U Nerodimlju postoji bor, za koji se vjeruje da ga je zasadio kralj Milutin. Prvog dana Vaskrsa kod ovog bora se održava sabor. Izvode se viteške igre, igra kolo i pjevaju obredne pjesme u kojima je opjevan bor. Prema predanju i danas postoji bor koji je posadio car Uroš. U okolini Kruševca postoji bor za koji se vjeruje da je ponikao iz grančice koju je carica Milica pobola u zemlju na dan rođenja svog sina Lazara. Ovi borovi su svetinje našeg naroda. “Visoka, vita, zelena, ponosita”, ovako opisujemo drvo jelu. U našoj narodnoj poeziji, djevojka se poredi sa jelom. U nekim krajevima, kada se u porodici rodi žensko dijete, istovremeno se u dvorištu posadi i njeguje jela. Kod Srba postoje običaji da se uz deblo krive jele bacaju grane govoreći: “Kriva jelo, eto tebi grana, nek' me ne bole ni leđa ni glava”. U narodu postoji vjerovanje da na jeli stanuju gorske vile. Postoji i predanje da je Sveti Sava u dubokoj starosti sjeo pod jelu da se odmori i tog trenutka ga Bog pozove sebi. Tako se Sveti Sava sa tog mjesta uzdigao na nebo, a jelu blagoslovio da bude zelena i ljeti i zimi.