Krstovdan

Danas je Krstovdan, praznik kome je naš narod posvetio mnogo običaja. Krst je jedan od najstarijih čovjekovih simbola, a Sloveni su smatrali da ima višestruku magijsku moć, mnogo prije nego što su primili hrišćanstvo. „Ne postoji narod, ma kako bio primitivan, bez religije i magije“, kaže Branislav Malinovski, jedan od najvećih poznavalaca slovenske magije i religije. Primitivan čovjek, ranijeg doba, je težio da kontroliše prirodu iz praktičnih razloga. I to je radio direktno, pomoću obreda i čini, primoravajući vjetar i vremenske prilike, životinje i usjeve da se pokoravaju njegovoj volji. Tek kasnije, kada je uvidio da je njegova magijska moć ograničena, on se sa strahom i nadom, s molbom ili prkosom obraćao višim bićima, tj. Demonima, duhovima predaha ili bogovima. Šta se dogodilo sa religijom starih Slovena po napuštanju prapostojbine? Da li su se Srbi, primajući hrišćanstvo, odrekli starih vjerovanja, bogova i obreda? Odgovor je definitivno ne. Kao i u prvim vijekovima hrišćanstva kod Vizantinaca i kod Srba paralelno opstaju novi, hrišćanski i stari, paganski obredi. Hrišćanski sveštenici su se trudili da te paganske običaje silom iskorijene, sve dok im sveti Sava, uvidjevši da sila više odbija nego pridobija narod za novu vjeru, ne preporuči da starim običajima daju hrišćansko obilježje. I tako, do današnjih dana, zaogrnute plaštom hrišćanstva, do nas dopiru magijske radnje naših predaka. Nema srpske kuće u kojoj se, o Božiću ne unosi badnjak i ne lomi česnica, iako se ni jedno ni drugo ne spominje u priči o rođenju Isusa Hrista, niti ih nalazimo u ikonografskim predstavama. Noseći krstić oko vrata, ne razmišljamo mnogo o njegovoj magijskoj moći i smatramo ga hrišćanskim simbolom. Krst je, međutim, mnogo stariji znak i stari Sloveni su ga poštovali i prije nego što su znali za hrišćanstvo. Narodni krst je nastao kao izraz vjerovanja u čovjekoliko božanstvo koje se predstavljalo idolom sa raširenim rukama. Krstom na čelu djeteta, gonjene su zle sile, demoni i bolesti. Na odjeći, posuđu, kolijevkama, na kućama i sl. krst je, takođe, štitio od zlih sila. Zaklinjanjem na krstu, potvrđivani su dogovori, bilo trgovački, bilo darodavni. Na njemu se zaklinjalo i prilikom polaska u borbu, na dugačak put ili bilo koju drugu neizvjesnost. Krst se, takođe, koristio da označi granicu nekog zemljišta ili kao zabrana, npr: zabrana paše na određenom zemljišzu, sječe drva, prelaska preko usjeva itd. Na nadgrobnom kamenu krst je simbolisao pokojnika u grobu. Narodni krst imao je najduži donji krak, nešto kraće krake koji su simbolisali ruke i najkraći gornji krak. Njemu najsličniji je latinski krst koji ima najduži donji krak, dok su ostala tri kraka kraća i iste dužine. Ovaj oblik krsta se koristio češće se koristio u slobodnom prostoru, da označi naselje, kod zaštite usjeva od grada, kod pomenutih zabrana i sl. Pod uticajem magijskog kruga u koji je bio upisan ili okruglih površina u koje je bio urezan, nastao je ravnokraki ili grčki krst. O zaštitnoj ulozi krsta govori i ovaj običaj: Ako se putnik zatekne preko noći na otvorenom, prije nego što legne da spava, on oko sebe opiše krug i u njemu krst ili na sve četiri strane svijeta ucrta na tlu krst. Tako je zaštićen od zlih sila koje noću vladaju. O prihvatanju krsta kao simbola svjedoči i današnje praznovanje Krstovdana. Međutim, Srbi slave dva praznika ovog imena, od kojih je samo jedan prihvaćen od strane pravoslavne crkve. U crkvi se 18. januara pominju sveti mučenici Teopemt i Teona i još dvadesetak svetaca o kojima naš narod ništa ne zna, ali zato praznuje Krstovdan kao važan praznik. U poslednje vrijeme u našim krajevima je obnovljen jedan običaj koji jasno govori o drevnom porijeklu ovog praznika. U Beogradu, iz crkve sv. Đorđa na Banovom brdu, kreće svečana povorka u kojoj se nosi drveni krst koji se potom baca u vodu. Snažni mladići ga potom izranjaju i vraćaju u crkvu. Ovo ukazuje na drevno čišćenje idola, jer kod svih slovenskih naroda voda ima značajno mjesto u magijskim ritualima. Takođe, na ovaj drevni običaj upućuje i umivanje ikona sutradan, na Bogojavljenje. Kao praznik koji pada pred početak solarne godine, Krstovdan je služio i za proricanje vremena. Kako od Božića, zaključno sa Krstovdanom, ima dvanaest dana, svaki dan je određivao vrijeme u mjesecu koji predstavlja. Takođe se mislilo da će vjetar, koji duva na Krstovdan, najčešće duvati preko cijele godine. U Sremu se vjeruje da se na ovaj dan vjetrovi krste-ukrštaju, pa koji nadjača, taj će cijele godine duvati. Na Kosovu se uveče stavljao krst u vodu. Ako bi se voda zaledila, godina će biti dobra i berićetna. U Bosni se, opet, vjeruje da onaj koji umre na Krstovdan i Bogojavljenje ide u raj.