Bogojavljenje

Na Bogojavljenje ili Vodice je običaj da se ustane vrlo rano. Čim zora zabijeli, već je sve na nogama. Јedno žensko čeljade ide izjutra rano sa sudovima na izvor, da zahvati vode. Sa sobom ponese kitu bosiljka i pomalo od svake vrste žita. Kad dođe na izvor, žito baci u vodu govoreći: “Kako ide voda, tako da ide i berićet u naše njive!” Zatim napuni sudove vodom, a onu kitu bosiljka spusti obično u bakrač i vraća se kući. Kad se voda donese u kuću, onda nenačeti sud s vodom spuste na zemlju, a zatim polože sjekiru na zemlju, ali tako da je oštrica okrenuta istoku. Do sjekire polože vatralj (ožeg) a do njega preslicu. Muški staju na sjekiru, žene na vatralj, a djevojke na preslicu, svi okrenuti istoku. Sad se svi prekrste triput govoreći: “Prođoh sablju, ne posjekoh se, prođoh vatru, ne izgorjeh se, prođoh vodu, ne udavih se”. Zatim tri puta piju po malo vode govoreći: “Otac, Sin i Duh Sveti, amin!” Najzad svaki skoči na istok, unaprijed. Gdje je bliža crkva pošalju jedno čeljade, obično muško, da donese bogojavljenjske osvećene vodice. Tu vodicu čuvaju kao lijek i piju je u bolesti i kad koga bole oči. Od nje sipaju pomalo u burad s vinom, da bi se bolje održalo. Na Bogojavljenje je običaj da se svaki rano u zoru okupa u rijeci radi zdravlja. Gdje nema rijeke, idu na burad pa se dobro umiju. Na Bogojavljenje treba skinuti vješalice od kukuruza, što su ostavljene za sjeme, pa ih okruniti, a klipke baciti u rijeku, da ih odnese voda. To rade radi berićeta, jer ovoga dana, kažu, Bog dijeli sreću. Na Vodice se cijelog dana pozdravljaju sa: “Hristos se javi!” i otpozdravljaju sa: “Vaistinu se javi!” Narod vjeruje da se uoči Vodica rastvaraju nebesa i da se javlja ljudima Bog, i ko god što tada od Boga zaželi, on mu to ispuni. Pričaju kako je neki čovjek provukao bio glavu kroz kolenike od prozora i čekao, da se Bog javi, pa kad je vidio da se Bog javio, u zabuni, umjesto da potraži šinik (bučuk) dukata, a on mu potraži glavu kao šinik. Bog mu ispuni želju. Ali kako nije mogao glavu vratiti natrag poviče: “Bože, ne slušaj šta luda truća, nego daj kako si i dosad davao!” Bog mu tada smanji glavu, kao što je i bila, te je ovaj vrati natrag. Uoči Bogojavljenja djevojke čine razne vradžbine, da bi samo doznale, za koga će se momka udati. Neka uzme dva tri struka bosiljka, pa kad se dobro smrkne, odnese ih blizu rijeke i tu, u kraj rijeke, pobode ih u zemlju i svaki struk namijeni na jednog momka. Sutradan rano dođe na rijeku i gleda da li se na koji struk uhvatilo inje. Na koji se struk bude uhvatilo inje, vjeruje, da će se udati, za momka kome je namijenjen. Ako se inje ne bude ni na jedan struk uhvatilo, onda vjeruje, da se za te momke neće udati. Ako se inje na sva tri struka uhvati, onda će poći za koga ima volju. Djevojka udavača može, takođe, uzeti svoju novu, nenošenu, suknju, pa je, kad pođe lijegati, bode iglom govoreći: “Ko je moj suđeni neka mi se javi noćas pa ma kakav bio, bio mlad ili star, bio siromah ili bogat!” Suknju metne zatim pod glavu i legne da spava. Ako joj se u snu javi koji momak, ona vjeruje, da će se za njega udati. Djevojka, koja se želi udati, takođe, može izaći uveče na drvljanik pa rasuti jednu šaku žita (obično se uzima zob) pa to odozgo malo zavlačiti svojom suknjom. Kad pođe na počinak, ona tu suknju stavi pod glavu, pa koga momka te noći sanja, vjeruje, da će se za njega udati. Ako na Bogojavljenje pada snijeg, vjeruju biće rodna godina.